Republika Srpska - BH entitet, koji postoji samo i isključivo kao sastavni dio države, ali i pripadajućeg Opšteg mirovnog sporazuma (Dayton), već duže vremena nastoji voditi neku svoju zasebnu „entitesku politiku“. Čak se u nekim segmentima i na međunarodnoj sceni predstavlja kao „država u državi“!
Radi se taktici „korak-po-korak“, kojom se želi kroz duži vremenski period doći do očekivanog rezultata – odnosno realne nazavisnosti. Sa ili bez međunarodnog priznanja. Možda i u nekom obliku BiH kao „države ljušture“ široko konfederalnog karaktera.
Igra se na zamor materijala, kako međunarodne zajednice, tako i domaće, te regionalne politike. Vjeruje se kako je potrebno „samo sačekati pravi trenutak“ i onda se iznenada i preko noći suštinski odvojiti od BiH.
Proglasiti „novu geopolitičku realnost“.
Milorad Dodik – ovdašnja nabrijana verzija Aleksandra Vučića to čak i javno priznaje i otvoreno zastupa. Za njega je BiH “tek nužno zlo i privremena tvorevina“, koju će, smatra, zamijeniti neki oblik „srpskog ujedinjenja“. O tom projektu govore i ljudi iz prvog kruga okruženja srbijanskog predsjednika Vučića! Toliko o tome da Banja Luka i Beograd „samo dižu tenzije“, kako to vole naivno minimizirati ili relativizirati međunarodni zvaničnici i neke diplomate.
Dodik i ekipa su svjesni da ono što rade nema nikakve veza sa dokumentima na koje se – stalno pozivaju (Dayton i Ustav), ali je to taktika, koja ne uvažava činjenice ili se pak ne vodi nužno najboljim interesima građana, koje zastupa.
Radi se o dobro smišljenom planu kreiranja opšteg političkog kaosa pod svaku cijenu. Kriza, koja nema kraja – opcija koju zastupa Dodik godinama.
Cijela struktura vlasti se planski drži na „hladnom pogonu“ i nekakvom vječitom iščekivanju nove krize samo da bi se održala potrebna „radna temperatura“ dobro uštimanog stroja za proizvođenje problema. Upravo zato Dodik je odmah novim koalicijskim partnerima u BiH servirao „jezikovu juhu“, a pred vrata, u ratu razvaljenog Sarajeva ,doveo neustavnu proslavu 9. januara!?
Dodik jako dobro zna čime se igra i šta je sve na kocki, ali to baš zato i radi! Jer mu svaka normalizacija prilika u BiH jednostavno ne odgovara i nije dio šireg plana. Što je neki problem veći i zakonski više negiran, to Dodik i Vučić (iz sjene) više insistiraju na njegovom zaživljavanju ili provođenju! Za Banja Luku i Beograd jednostavno ništa ne važi što im ne ide u prilog. Njima i njihovim idejama. Od RS-a do Kosova i Srpskog sveta, pa nazad.
Katarze ne da nema, nego se sve pretvara u drugu krajnost. Presuđeni ratni zloičinci se slave, odluke Ustavnog suda se ne poštuju ili izbjegavaju, govori se o miru i prosperitetu, a uporno se najvećim žrtvama rata i agresije u BiH „gura prst u oko“. Sjeda na žulj...kopa po otvorenim ranama.
Želi se proizvesti reakcija, kako bi se onda pronašo „casus belli“ za materijalizaciju odavno planiranih ideja. Zato jer se, eto, „moralo nešto napraviti“ i jer „više nije tako išlo“. Kao što je Putin „pravdao“ agresiju na Ukrajinu...
Nasjedanje na ovakve trikove iz Banja Luka i Beograda je najopasniji scenario za BiH. Onima kojima je stalo do BiH kao države ravnopravnih naroda i građana, moraju na ovakve porovokacije odgovoriti politički smislenim strategijama i jasnim stavom, a ne nekakvim naklapanjima, emocijama ili pak političkom svađom oko toga „ko će s Dodikom prvi u vlast“.
Sa ovakvim Dodikom, naime, izgleda da ne vrijedi ozbiljno raspravljati, jer on svaki pokušaj relaksacije odnosa doživljava, prije svega, kao znak slabosti, a ne kao priliku da se konačno stavi tačka na beskrajnu krizu.
On, naime, samo čeka „trenutak“...
Sarajevo mora hitno izgraditi jedinstven
politički fornt, lišen politikanstva i puke želje za vlašću pod svaku cijenu,
ukoliko želi Dodiku parirati jasnoćom i još važnije - snagom stava.
Jesu li baš svi u Sarajevu svjesni da će Dodik iskoristiti prvu priliku da se do kraja prikaže u pravom svjetlu?
Ko se to „ljubi, a ko „spava na straži“?
Nema komentara:
Objavi komentar