EU I DODIK: MEDIJATORI ILI SAUČESNICI?

 

EU, odnosno najviši zvaničnici ove ogromne i važne političko-ekonomske integracije, uvijek žele sagledavati stanje u BiH po principu ničim opravdanog optimizma ili neke nepostojaće pozitivne projekcije.

Kao teško je stanje...ali, ako se hoće...onda se i može.

Čak i kada se usude progovoriti malo oštrijim jezikom, opet to zvuči nekako nedovoljno čvrsto i upozoravajuće. Više djeluje kao dobronamjerni savjet zabrinutog oca, koji misli da uvjeravanjima, sitnim prijetanja i obećanjima može urazumiti svoje nestašno čedo.

Nije bilo puno drugačije ni nakon posljednje sesije o BiH u Bruxellesu, koja je naprosto kiptila općim mjestima i frazama, koje dobre zvuče, ali malo toga znače. Opet se kao i sa početka devedesetih prošlog stoljeća naivno igra na kartu „mekog pritiska“, koji bi valjda - bez puno diplomatskog srkleta mogao vratiti stvari na svoje mjesto.

Koje „mjesto“ – to niko pouzadno ne zna! Zato jer se EU sama vrti u tom "začaranom krugu" sa Dodikom i njegovim igrama. U zoni komfora iz koje ne želi izaći!

To naivno vjerovanje da se slabašnim upozorenjima bez jasnog navođenja imena, konkretnih sankcija, rokova i poteza može nešto važno riješiti je naravno zabluda, koju tijela EU svjesno i namjerno šire, jer – da se ne lažemo - ne žele imati neku drugu – jaču politiku.

Zašto? E, to je jako važno pitanje!

Dijelom, zbog kompliciranog mehanizma donošenja odluka unutar glomazne EU, ali i zbog kalkulantskog nepristajanja briselske elite da se uđe u otvoreni politički obračun sa onima, koji posve jasno prijete secesijom...ili da budem jasan do kraja – novim ratom!

Ukoliko EU zaista misli da se tek nešto oštrijim izjavama i upakovanim možebitnim prijetenjama Dodiku može „u sudijskoj nadoknadi“ objasniti da je njegova proruska politika pogubna i da vodi u nove sukobe - onda je vrlo ozbiljan problem. Prije svega, za nas u BiH.

Dodik ne samo da neće odsustati od svojim opasnih planova, već će ih sigurno pojačati i proširiti nakon svake od ovih nejasnih diplomatskih kamilica. Predsjednik RS svoju strategiju upravo bazira na mlakom i nejasnom odnosu EU i Zapada generalno, kako bi onda mirne duše uz podršku Beograda i Moskve – Vučića i Putina korak-po-korak gradio svoj secesionistički projekat.

Da entitet RS (za početak) izvede iz dejtonskog enetitetskog statusa i prevede ga u novi – federalni. Kao osnovu za kasnije legalno razdruživanje...

Ovakvo mlako ponašanje EU prema Dodiku, kao eksponentu politke, koja pruža pipke sve do Kremlja i Moskve pokazuje i određenu spremnost Bruxellesa da se svjesno i namjerno navuče na diplomatski tanak led, te da se pod okriljem nekekavih „evropskih perspektiva“ uvede u prekomponovanje BiH na čisto etničkim principima uz faktičku legalizaciju ratom, zločinima i etničkim čišćenjem uspostavljenih realnosti.

Primjer odnosa prema Rusiji nakon agresije na Ukrajinu bjelodano pakazuje kako EU može itekako prestorojiti svoju politiku samo kada hoće! Čak kada je u pitanju i najveća zamlja svijeta i nuklearna sila, ali eto u BiH se stalno nešto nagađa i balansira.

Igra se neka igra velikih riječi i malih dijela. Prijeti se praznom puškom i obećavaju brda i doline...ako se političari urazume.

Da su se Dodik i njegova ekipa htjeli urazumiti i graditi BiH na osnovama Daytona, ali i tzv. „evropskih vrijednosti“, onda bi to učinili odavno, umjesto što na dnevnoj bazi „serviraju“ probleme. Velike i male. Suštinke, poput negiranja nadležnosti Ustavnog suda ili pitanja imovine i simbolične, poput postavljanja „ploča“ sa skandaloznim natpisima oko Sarajeva.

Ili pak uzornih studentica, koje krenu veličati ratne zločine i zločince, nakon čega bivaju nagrađene u Beogradu!?

Sve to i još puno toga EU svjesno gura u stranu i stalno nudi nove i nove prilike onima, koje takve prilike ne zanimaju i služe im samo kao alat na putu do ostvarivanja njihovih ciljeva: suštinske legalizacije ratnih osvajanja i stvaranja male-velike Srbije pod okriljem novih geopolitičkih prestrojavanja i real politike.

Sve to Bruxelles jako dobro zna, ali uporno nastavlja sa istom pričom, što ga potencijalno – ukoliko stvari zaista odu do kraja u pogrešnom pravcu - dovodi do pozicije i uloge saučesnika, a ne samo medijatora!