Samo dvije obične studentske stipendije bile su dovoljne da se
aktuelno srbijansko državno rukovodstvo potpuno razotkrije i razgoliti kada
je u pitanjU odnos zvaničnog Beograda prama BiH. Posebno prema Bošnjacima.
Stipendije k'o stipendije nisu nikakav poseban big deal, ali je simoblički značaj jednog ovakvog čina puno važniji od nešto novca na bankovnim ručunima dvije (nestašne) studentice iz BiH, koje su višak vremena između ispita kratile ispisivanjem skandaloznih poruka na društvenim mrežama!
Važniji je povod ovog blagonaklonog odnosa Beograda prema studenticama od svih para i stipendija ovog svijeta, kao i poruka, koja se na ovaj način vrlo jasno i nedvosmislano šalje.
Dvije studentice sa Univerziteta u Sarajevu, naime, nisu dobile (preko reda i na „državnu štelu“) stipendije u Srbiji, zbog eventualnog lošeg imovinskog stanja ili nekakve „ugroženosti“, već zbog veličanja ratnih zločina i zločinaca!?
I tu staje svaka priča o tome šta rukovostvo Srbije zaista
misli o BiH.
Sva ta ušećerena i nevažna diplomatska naklapanja padaju u vodu pred jednostavnom činjenicom da Beograd aktivno odobrava, te ohrabruje relativiziranje i negiranje najgorih zločina, kao što je genocid.
Strašna je poruka, od koje se pristojnim ljudima ledi krv u žilama, da će svi oni koji se odluče na negiranje sudski utvrđenih ratnih zločina na kraju - ne samo biti zaštićeni, već i nagrađeni za svoja „hrabra“ djela!
Sa te dvije stipendije pao je i posljednji tamni veo sa stvarne politike Srbije i Vučićevog režima na Balkanu i u BiH. Za one dobro upućene i svjesne da se zločini u Srbiji i državnim i vlasti naklonjenim medijima uopšte ne tretiraju kao neki problem – ništa novo.
Pa zar Srbija već godinama ne skriva "vrlo uspješno" brojne optužene za najteže zločine u BiH?
Samo je problem bio konačno prihvatiti jedan takav porazan podatak, jer se nekako uvijek radije pokušavalo vjerovati (posebno među “strancima“) da je službena, znatno ublažena i razvodnjena politika općih mjesta - ono što želi, namjerava i smjera Srbija.
Iako je i ta retotika bila - skoro pa ništa suštinski važno. Obična politička igra skrivača.
I sada kada se režim Vučiča nalazi pred zidom i brojnim izazovima, jer više nema toliko prostora za razna izmotavanja i manevre, pokazuje se pravo lice te politike, koje se nije puno promijenila od vremena Šešelja, Miloševića, i Memoranduma srbijanske Akademije nauka.
Radi se o ratu „drugim sredstvima“ – diplomatijom i procedurama bez kraja i konca. Samo da prođe vrijeme. Relativiziranjem svega i svačega. Ohrabrivanjem politike secesije u ratu iskovanog entiteta putem navodne želje za saradnjom.
Na kraju cijelog ovog povećeg skandala, koji je mnogima „otvorio oči“, najveći „dobitnici“ su dvije studentice, ali je zato Srbija jako puno izgubila i to za, koje li ironije - simobolični iznos novca. Tek dvije stupendije...
Ili...kako glasi ona reklama...neke se stvari ne mogu kupiti novcem – za sve ostalo...tu je Aleksandra Vučić i njegov režim!
Nema komentara:
Objavi komentar