Živimo u zaista neobičnim vremenima, kada su svakakva „čuda“ moguća.
Treba samo biti maštovit u ideji i dovoljno arogantan i zabavan u izvedbi,
pa da vam javnost povjeruje...čak i kada je manje-više svima jasno da ste,
zapravo, javni i politički klaun.
Kreiran tako da, ionako već dovoljno sluđenu javnost, dodatno okrene u pravcu iracionalnog i nebitnog. Nasmije se istini u lice, pa kaže...sad' ću vam reći nešto što vam niko da sada nije rekao...
Jedan od „junaka“ tog našeg novog svijeta u kome vladaju alternativne činjenice je i srbijanski ljekar dr. Branimir Nestorović. Autor one, sada već čuvene, sintagme o korona virusu kao „najsmešnijem virusu“ u istoriji svijeta.
Dovoljno uvjerljiv kao doktor i profesor na Medicinskom fakultetu!? da može nastupati sa autoritetom i dovoljno popustljiv prema činjenicama da može lupati šta ga je volja.
Tip je zaista doktor, ali ga to ne spriječava da
javnosti nastupa sa pozicija bezgranične relativizacije ili pak teorija zavjera.
Skače sa jedne na drugu televiziju...pune su ga društvene mreže, gdje
onda narodu pojašnjava „pravu prirodu stvarnosti“ - od medicine do vanzemaljaca.
Ugodno zavaljen u fotelju i uvijek uz neizbježan – blago šeretski osmijeh.
E sad'...nekako bi logično bilo da jedan takav doktor, čak i ako ima relevantnu karijeru iza sebe, ostane na marginima opskurnog interesa ili u besupućima društvenih mreža, ali nije!? Javnost, ne samo da ga nije prepoznala kao vrlo vještog manipulatora, bez pravog sadržaja, već ga je i politički nagradila na upravo održanim izborima u Srbiji!?
Dr. Nestorović se, naime, prometnuo u najvažniju „političku udavaču“ u Beogradu doguravši do preko pet posto osvojenih glasova na upravo održanim izborima. Ni na nivou države ne stoji loše!
I ranije je bilo sličnih fenomena i političkih iznenađenja, ali je tada bilo jasno da se radi izbornim egzibicionistima, koji kupe glasove na svom antisistemskom ponašanju. Čak i humoru. Međutim, ovo je prvi put, da se jedan ovakav lik ugura u prostor tzv. „ozbiljne politike“, pa još i u „odlučujućeg koalicionog partnera“.
Sasvim je moguće je da je u pitanju i neki izborni inžinjering, što u Srbiji nije ništa neuobičajno. Neki posredni – skriveni politički projekt Aleksandra Vučića, kojim je namjeravao i uspio oduzeti glasove krajnjoj desnici, ali i onim „neodlučnim biračima“.
Jedno je sigurno – da Vučić nije htio od Nestorovića napraviti javnu i političku ličnost – to se ne bi dogodilo. Nestorović je bio savršen izbor za razvlačenje pameti. Lak na obaraču i zabavan.
Nešto kao politički PINK, RTS i Happy TV u istom pakovanju.
Nikada do kraja uz Vučića, ali uvijek tu negdje okolo kada je trebalo pripomoći. Relaksirati javnost i građane. Preuzeti na sebe dio odgovornosti ili pak stvari okrenuti u poptuno drugom smjeru. Prema „malom čovjeku“...željnom brzih riješanja i „čuda“. Da mečka zaigra...
Šta bi onda mogao biti njegov zadatak?
Da glumi principijelnost? Građansku opoziciju u Beogradu i Srbiji vuče za nos i traži ustupke, koje će kasnije napadati i javno osuđivati Vučić? Odvlači pažnju javnosti od važnih pitanja?
Kada je u pitanju Srbija i njena politička scena svaka od ovih opcija je moguća i podjednako zastrašujuća.
Doktore, doktore, aj mi reci šta mi je?
Nema komentara:
Objavi komentar