Politički potezi Milorada Dodika i njegove klike, ne samo da ne ostavljaju prostora za bilo kakvu sumnju da se radi o pokušaju državnog udara i secesije u etapama, već je cijela ta situacija, koju Dodik već godinama „loži“ - školski primjer puzajućeg državnog udara!
Velikog broja poteza, koji se slažu i
pripremaju u dužem vremensku periodu i na način da se mehanizam pokrene i „dugme
secesije“ pritisne kada dođe „najbolje vrijeme“.
Dok vrijeme teče država se blokira, a problemi namjerno proizvode. Ložiona za naivnu rulju.
Svoje jasne poteze, kojima negira suverenitet i
teritorijalni integritet BiH, Dodik želi zamaskirati nekakvim „ustavnim
mehanizimima“ i povratkom na fantomski „Dejtonski Ustav“, a što je, naravno,
samo providan izgovor, jer se uvijek više o nekoj politici sazna iz konkretnih djela,
a ne riječi.
Dodik svojim djelima pokušava BiH staviti
pred svršeni čin i faktički izvršiti etapni državni udar nasilnom
promjenom decenijama građenih „mehanizama“, koji su uključivali međunarodne mirovne
procese, odluke ovlaštenih međunarodnih predstavnika, ali i domaćih političara,
među kojima je i on svojevremeno bio! I to kao vrlo aktivni sudionik obračuna
sa kadrovima ratnog SDS-a.
Dva su razloga zašto je Dodik svoju „ustavnu
secesiju“ pokrenuo baš sada. Pritisnuo „dugme secesije“.
Prvi se tiče njegove potrošenosti, ali i
svjesnosti da neće još dugo držati u rukama većinu uzda vlasti i drugi... jer
smatra da je sa pojavom Trumpa kao predsjednika SAD „riješio“ svoj najveći
problem, a to su američke ili bolje reći - zapadne sankcije.
To su Dodikova nadanja, ali je stvarnost (barem
za sada) poprilično drugačija. Jasno je i zašto.
Čak i da misli vaditi tamo nekakvog „Mileta
od RS-a“ iz ralja američkih sankcija, Trump jednostavno nema ni vremena ni interesa
da se time bavi. Trumpa zanima reorganizcija Amerike po ukusu neokonzervativaca
i sklapanje lukrativnih „dealova“ okolo po svijetu.
Šta više, dalje marginaliziranje lidera sa
Balkana, koji ne kriju svoju otvorenu bliskost prema Putinu bi mu moglo
poslužiti i kao kakav-takav izgovor pred zapadnim saveznicima u Evropi da nije
do kraja servilan prema Moskvi, kako mu se otvoreno spočitava.
Dodik je jednostavno premala riba za igrače Trumpovog kalibra, koji kao partnere prepoznaju samo one zaista jake ili pak one od kojih se može imati nekakve konkretne koristi. Uostalom signali iz Ambasade SAD i State Departmenta idu baš u tom pravcu.
Ali... ne treba biti naivan pa povjerovati da je
sve završeno!
Ustvari tek je počelo, jer su Dodikovi potezi
svojevrsni „stres-test“ sa Državu BiH, njene institucije i organe. Na kocki
je kredibilitet države koga Dodik propitkuje i od reakcije državnog aparata
će puno toga zavisiti... pa i njegovi naredni potezi.
Dadne li mu se prst... posegnut će za
rukom! U to ne treba, uopšte, sumnjati!
Lider SNSD-a se ponaša poput kabadahije, koji
okolo izaziva ostale u nadi da bi nekome mogao “puknuti film“ i pružiti mu dovoljan
razlog da ostvari svoje namjere.
U tome ima i imat će podršku iz Beograda, koji pitanje
Dodika koristi za svoje ciljeve (Srpski svet), ali i traženje podrške za
opstanak na vlasti i to među najradikalnijim krugovima srbijanskih
nacionalista.
Međutim, tu nije kraj... jer Dodik računa i na
nekakvu podršku iz okruženja, ali i unutar BiH. Tu će biti ključan stav
HDZ-a BiH, dok načelnu podršku za svoje opasne poteze, već ima od Zorana
Milanovića i Viktora Orbana.
Vrijeme je opasno. Amerika je zabavljena
sama sobom, a Evropa traži alternativu Trumpovoj Americi. Sve postaje načelno i
podložno promjenama.
Na kraju... opet je sve do nas. Naše mudrosti,
ali i odlučnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar