Ukoliko politiku svedemo na nivo erotizirane tjelesnosti ili još bolje puke „zabave za odrasle“, onda u tom svijetu itekako ima mjesta za predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Kao u nekakvoj izmaštanoj burleski, kada nakinđurena dama uz glasnu muziku pokazuje puno, ali ne i „ono najbitnije“, tako i Vučić polako i dramaturški planirano skida dio po dio velova sa svoje politike ili neke „aktulene teme“.
Vule to voli raditi polako...posebno, ako je to neka škakljiva tema iz domena vanjske politike. Onda ta vrsta političke predstave može potrajati danima. Kao u slučaju, sada već legendarnih pokušaja, da se izbjegne izjašanjavanje oko ruske agresije na Ukrajinu.
Kupi se tako dan, dva ili tri vremena, ali se opet mora izaći sa nekakvim stavom. Za razliku od dijela domaće javnosti u Srbiji, koji voli i želi biti izmanipuliran, jer je esencija režima, na međunarodnoj sceni je za Vučića puno teže da izvodi svoju političku burlesku. Zapravo nemoguće.
Temljena zabluda (geo)politike srbijanskog predsjednika je bazirana na tome da Vučić ZAISTA VJERUJE, kako može „sjediti na dvije stolice“ i pomalo pokazivati svojih „atributa“ Zapadu – sa jedne strane, te Rusiji i Kini sa druge. Iako ga politički mrzi iz dna duše, Vučić se potajno divi Josipu Brozu – Titu, jer je baš on uspio ono što je njemu – u najboljem slučaju, tek djelimično prolazilo kod „partnera“.
Svojim „zavodnim političkim plesom“ najviše je zainteresirao ćudljivog Putina, dok je Zapad samo pomalo „gleduckao“ sa strane. Iz nužde i bez neke velike zainteresiranosti za „predstavu“. Kina je kao i obično sa Vučićevom političkom burleskom koketirala prvenstveno, zbog ekonomskih interesa i povoljnih investicija.
I sve je to nekako kloparalo, dok - što bi u Srbiji kazali nije „Dara prevršila meru“ – odnosno, dok Putin nije odlučio „raspaliti“ po Ukrajini, a od Zapada zatražiti – slažu se mnogi – „nemoguće“.
U vrijeme politike se moglo plesati kao što je to radio Vučić i njegova nevještno skrivena balkanska priključenija, ali sada kada „topovi govore“ više nema vremena za bilo kakve predstave. Sada se traže i očekuju jasni stavovi, a ne izjave tipa „definitivno, možda i ako“.
Šarena svjetla su se ugasila i burleska je naprasno prekinuta, pa se Vučić našao u „neobranom grožđu“.
Kako postupiti, a ostati vjeran Putinu, uz pokušaje da se nekako zadovolji i Zapad? Pitanje je na koje je Vučić sa ekipom mozgao par dana. I onda je poput profesora Baltazara iz čuvenog crtanog filma, Vučić ispod kaputa izvuka epruvetu i prosuo svoju „čaroliju“.
I šta je sadržaj te vodice iz Vučićve epruvete? Još jedna burleska? Nije niti može biti, jer je vrijeme odluka na sceni u Evropi, pa valja biti konkretan.
Cijelu Evropu zanima samo ono što je Vučić najviše krio u svojim nastupima i sada se došlo do zida. Skidaj se do kraja! Mora se nešto reći, pa je utrošena poprilična količina mašte da se nekako objasni i opravda srbijansko pristajanje uz politiku Vladimira Putina, ali da se to „ne vidi“.
Misija, bez obzira na postavljene ciljeve i kapacitete je nemoguća, jer ni najveći spin doctori ne bi mogli od takvog sadržaja sa međusobno isključivim tezama sastaviti neki smisleni „medijski sataraš“.
Što bi rekli u Mostaru...ne može pita od gov...zapravo može, ali „znate već kakva“.
Rezultat svega toga je činjenica da je Srbija, praktički jedina zemlja u Evropi, (osim notornog rukovodstva Bjelorusije) koja NIJE OSUDILA rusku agresiju na Ukrajinu, niti je najavila moguće sankcije režimu Vladimira Putina!?
Diktatori Putin i Lukašaneko zagrljeni u napadu na Ukrajinu i sekundant Vučić, koji - onako sa strane - kao stoji želeći da bude što manji u naivnoj nadi da neće biti viđen!? Ali, avaj! Bez obzira na dimne zavjese, politika Srbije i njenog šefa Vučića sada je jasnija i vidljivija nego ikada ranije.
Vučić se konačno skinuo do kraja i pokazao „ono najbitnije“.
Nije baš da je to želio, ali tako to ide kada plešeš za one, koji to vole gledati samo kada se oko šipke uvijaš uz taktove njihove muzike. Vule je „izašao iz ormara“...
Ras, dva, tri...igraj Vule i pazi na rad nogu!
Nema komentara:
Objavi komentar