U jednom od svojih novijih i pomno režiranih javnih nastupa predsjednik Rusije, Vladimir Putin, kazao je kako u operacijama u Ukrajini „ide sve po planu“.
Ukoliko je taj „plan“ podrazumijevao masovno uništavanje infrastrukture Ukrajine, ali i brutalne napade na civile, te etničko čišćenje, onda se mora priznati da Putinov plan ide „po voznom“, pardon - vojnom redu.
„Mali“ je samo problem to što se započeta „specijalna operacija“ ruskih snaga u međuvremenu pretvorila u vrlo krvav rat, sa golemim i snažno dokumentovanim gubicima ruske strane u ljudstvu i tehnici.
Taj dio „plana“ Putin očigledno nije predvidio, pa ga sada nastoji minimizirati ili zamaskirati nekakvim odlučnim stavom i pričom kako je „sve u redu“.
Tako to rade lideri čvrste ruke poput Putina...prvo zametnu kavgu, pa onda u zavisnosti od situacije na terenu reintepretiraju stvarnost i činjenice. Bez trunke samokritike, jer im se može...jer su cijeli sistem i sudbinu države stavili pod svoju kontrolu i samo za svoj interes.
Javno sramoćenje najbližih saradnika je dio plana o utjerivanja straha u kosti svima koji se suprostave ili pomisle na „neslaganje“. Ako se Putin tako odnosi prema svojim ljudima, šta je tek spreman učiniti nekom običnom građaninu? Možda ga bez goriva i hrane poslati u blato ukrajinskog rata?
Putin tako objavi šta treba, mediji bez pogovora sve uredno prenesu, a narod ima da sluša i da bude miran. Za one, koji se usprotive i pokušaju postaviti neka pitanja ili izaći na ulice ima mjesta u zatvorima. Sve na osnovima zakona o zabrani okupljanja.
I dok Putin nastoji sakriti sve što mu ne ide u prilog i još jednom nametnuti svoj autoritet, stvarnost je nešto sasvim drugačije.
Sada je posve jasno i to bez obzira na krajnji ishod vojne avanture u Ukrajini da je Putin napravio svoju najkolosalniju grešku, zbog koje će Rusiju još decenijama boljeti glava!
Agresija na Ukrajinu se ne odvija niti približno kako je to planirano i očekivano. Narod Ukrajine nije cvijećem dočekao ruske tenkove, niti se „režim“ slomio sam od sebe. Dapače, svjedočimo zavidnom nivou otpora građana i odlučnosti vlasti i oružanih snaga da odbrane Ukrajinu i njen suverenitet.
Već sada ruski gubici na ratištima su katastrofalni, dok o moralu vojnika ne treba niti govoriti, jer su sve rekli golobradi i demoralisani ruski vojaci sa viškom municije i manjkom hrane, goriva i ostale logistike!?
Može Putin još koji put održati press konferenciju i tvrditi kako sve ide po planu, ali to neće dovesti u pitanje jasno vidljivu činjenicu da se ruska vojska debelo uvalila u blato nepreglednih ukrajinskih ravnica.
Nemoć i otpor na terenu uzrokuju frustracije! Kako kod Putina, tako i kod njegovih generala, pa se prelazi na taktiku „spaljene zemlje“.
Putin tako postaje sve sličniji Slobodanu Miloševiću, a njegov glavni general Sergej Šojgu - Veljku Kadijeviću. I rezultati na terenu su slični. Samo razaranje i pustoš. Gruba sila bez razloga i konačnog cilja. „Pirova pobjeda“ za nova odlikovanja i privilegije.
Ipak, stanje u Ukrajini je još i dobro, kakav je poraz Putin doživo na međunarodnom planu. Kritikovao je druge, zbog ratova i intervencija po svijetu, a onda počinio to isto, sa još gorim rezultatima. Politička šteta je ogromna – krajnji rezultati – još porazniji.
Zapad, kao ultimativna meta Putina, ne samo da se nije raspao, već je ujedinjeniji, nego ikada prije.
UN su izglasale Rezoluciju osude agresije na Ukrajinu, uz tek nekoliko glasova protiv. Za osudu napada na Ukrajinu bio je i jedan od najboljih Putinovih drugara – Aleksandar Vučić. Doduše nevoljko i prekasno, ali ipak je srbijanski predsjednik „stao u red“ za osudu ruske agresije.
Imao je izraz lica djetata, koje mora progutati nekakav vrlo gorak lijek...
Čak je i problematizirani i osporavani „skupi“ NATO savez, koga je Donald Trump nazivao „zastarjelim“ - odjednom dobio svoj puni smisao i razlog postojanja! Zapad se nije „očekivano raspao“ na sastavne faktore (EU, SAD i Velika Britanija), već je Rusiji zajednički uveo do sada neviđene sankcije, čiji se efekat tek očekuje u skorijoj budućnosti. Već sada to za sve nezavisne ekonomske analitičare izgleda kao „ekonomski Armageddon“.
Tako nešto Zapad nije uveo niti Iranu!
Svi su udarli na Putina; od banaka i najvećih međunarodnih kompanija, do industrije zabave i sporta. Moskva je izopštena iz svjetskih tokova! Još malo se drži industrija gasa i nafte, ali i to „klapa“ uz probleme i uz potpuno neizvjesnu budućnost.
Moskva, zato može još neko vrijeme funkcionisati sa nakupljenim rezervama, ali taj će se novac vrlo brzo istopiti pod pritiskom urušene ekonomije i troškova vođenja rata u drugoj najvećoj zemlji u Evropi.
Ratom u Ukrajini dobrim dijelim je doveden i mit o Putinu kao vrhunskom političkom strategu, koji vuče šahovski precizne poteze u stilu najvećih ruskih velemajstora.
Takav stav su imale brojne apologete lika i djela ruskog predsjednika. Kako na Istoku, tako i na Zapadu. Sve je to sada dovedeno u pitanje, jer su Putinovi javni nastupi pokazali pravo lice ruskog vlastodržca, koji je prešao iz faze prijetnje u fazu realizacije zaprijećenog.
Nije to više ledeno hladno lice politčkog velemajstora sa zagonetnim izrazom lica, već lik nevješto prikrivenog pacera, koji vuče čudne poteze.
Bio je uvjeren kako će robusnim „otvaranjem“ brzo dovesti do toga da posvađanom Zapadu „padne zastavica“ i istekne vrijeme, ali se jednostavno preračunao. Računao je na brzopotezni šah, ali je uslijedilo gorko iznenađenje.
Sada je prisljen na tešku šahovsku rovovsku borbu, pa čak i na razmjene jakih figura. Ni razvoj figura na ploči nije mu baš najbolji. Ima još uvijek materijalnu prednost, ali dalako je to od brze pobjede kojoj se nadao.
Putin je bio najbolji u pripremi i teoriji. Praksa „šteka“...
Sada je tek pacer-kockar, koji još uvijek misli da je „velemajstor“, koga će spasiti neki iznenadnih potez.
Kec
iz rukava...ali to više nije šah, već poker! Senke se pritajile, svetlost zgusnula...
Nema komentara:
Objavi komentar