Lideru HDZ BiH, HNS-a, Draganu Čoviću, teško se može prišiti da je posebno loš političar ili da je „nije ispekao politički zanat“.
Dapače, Čovićevi politički potezi primjer su, najvećim dijelom, dobro osmišljene i izvedene strategije političkog postupanja. Bez obzira na njihov, za mnoge vrlo problematičan - politički sadržaj i konačani cilj.
Zna to Čović fino „upakovati“ i još bolje „prodati“ svojim političkim partnerima, koje je „zarobio“ u HNS-u, kao „krovnoj organizaciji“.
Međutim, u zadnje vrijeme, Čović je počeo da pravi vrlo neobične, pa reklo bi se i početničke političke greške, koje ga već skupo koštaju, jer je na najboljem putu da postane jednako „toksičan“ kao i sam - Milorad Dodik.
Dobro on to sve „uveže“ i izlobira, „gdje treba“, ali onda u - počesto najgorem mogućem trenutku – povuče krajnje nelogičan potez!
Potez, koji gotovo da uništi sve ono na čemu je tako predano radio u sadejstvu sa svojim partnerima (HNS BiH i SNSD), hrvatskom „dubokom državom“, ali i vlastima u Zagrebu.
Premijer RH, Andrej Plenković tako, žrtvujući počesto čak i interese i integritet vlastite države, doslovno „izmoli“ Evropljane ili Amerikance da Čovićeve prijedloge uzmu u razmatranje ili ih na neki način načelno podrže, da bi lider HDZ BiH, nakon toga napravio potez, koji - sve vraća na sami početak.
Prvo takvo veliko poksliznuće, Čović je svojoj politici i zvaničnom Zagrebu priredio kada nije u Parlamentu BiH podržao Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida!? Od njega se kao samoproglašenog „Europejca“, očekivalo da po tom pitanju logično slijedi Zagreb i EU, ali je Čović iz nekog razloga imao „drugačije mišljenje“.
Glasao je protiv, pa onda
to negirao i relativizirao nekekavom političkom
zavjerom, ali je šteta već bila počinjena. I oni koji su imali nekog
razumjevanja za njegove stavove i želje tada su počeli propitkivati tu „podršku“,
jer se Čovićevi potezi nikako ne poklapaju sa njegovim izjavama i
opredjeljenjima.
Šta bi to u u Zakonu o negiranju genocida u BiH moglo biti sporno za „Europejca“ takvog kalibra, ukoliko je taj zakon podržala ubjedljiva većina vlasti u demokratskim zemljama u svijetu? Čović nije dao racionalan odgovor, ali je njegova šutnja i nemušto objašnjenje jasno ukazalo kako je time svjesno i jasno „išao na ruku“ politici iz Republike Srpske.
Ima tu neka „tajna veza“, jer teško je povjerovati da Čović nije bio (ili nije mogao biti svjestan) šta čini i kako će se to protumačiti. Ponajprije, na onim mjestima, gdje on ili vlast u Zagrebu traže podršku za politiku koju vodi!?
Čime se to vodi Čović, kada zabija tako jefine autogolove?
Postoji li „još nešto“ iza pragmatične koalicije sa Dodikom, koji mu se, kasnije, kojeg li apsudra, nakon propasti pregovora o izmjeni Izbornog zakona „zahvalio“ stavom kako će izbora biti i to po postojećem zakonu.
Čović na Dodika, „kruhom“, ovaj na njega „kamenom“.
I kada bi se očekivalo da se neke stvari promijene u ovom čudnom odnosu, sve ostaje kako je i bilo!?, a Čović pravi još veću i još teže shvatljiviju grešku. Opet prateći RS-a!?
Ovoga puta Čović u Parlamentu podiže svoju za ruku PROTIV usaglašavanja politike sankcija EU i BiH prema Rusiji, zbog agresije na Ukrajinu!!!
I ostatak HDZ BiH ga je slijedio...i opet, nemušto objašanjenje, kako neko politički profitira na žrtvi Ukranije u čemu on i HDZ neće učestovati. Dobro, Čović ima pravo na „prigovor savjesti“, ali kakve to veze ima sa vrlo jasnim signalima, koje šalje ovim potezom?
Da se ne želi „usaglasiti“ sa politikom sankcija prema Rusiji od strane EU!
I to kada! Na dan kada se „cijeli Zapad“, pojačan predsjednikom SAD okupio u Bruxellesu kako bi dodatno ojačao svoj savez protiv Rusije, usaglasio strateške dokumente, pojačao sankcije...Putinu poslao najjače moguće poruke.
Protiv takve politike Zapada su Vučić, Dodik i....Čović!?
Pored ovakvog lidera HDZ BiH, njegovim političkim protivnicima ne trabaju nikakva posebna uvjeravanja i lobiranja da bi dobili pažnju adresa na kojima se kroji politika i odlučuje. Čović sam „odradi“ šta treba da „pokopa“ svoje inicijative.
Puca sebi u nogu i pravi se kao da se „ništa nije desilo“. „Business as usual“....
To, naravno, u Zagrebu izaziva
itekakvu glavobolju, ali to niko ne smije javno reći. Politika prema BiH i
apsolutna podrška Čoviću je „sveta krava“
vanjske politike Zagreba, koja se ne propitkuje, bez obzira na posljedice. I tu se zatvara taj „začarani krug“. Igra koja nema kraja...
Kome to uopšte, u BiH i RH ide u prilog? Osim Dodiku i Vučiću i koja je to „tajna veza“?
A godine....prolaze...
Nema komentara:
Objavi komentar