Poštansko sanduče u Rijasetu IZ u Sarajevu, ovih dana je puno. „Do vrha“.
Broj pisma upućenih reisu Huseinu Kavazoviću se množi geometrijskom progresijom! Javnost dozna o sadržaju pisama, prije nego reis ili neko od njegovih ljudi, figurativno ili doslovno, i otvori omotnicu.
Razlog?
Reis Kavazović je u tokom svoga obraćanja na jednoj vjerskoj manifestaciji dao naslutiti (išaret?) da podržava stav lidera SDA, Bakira Izetbegovića o potrebi „prebrojavanja“.
„Jaštaćemo, nego se prebrojavati“ – poručio je Kavazović, aludirajući – u širem kontekstu - na potrebu opreza Bošnjaka, kao naroda koji je u proteklom ratu preživo teške ratne zločine i genocid.
"Moramo znati da oni su dolazili po našu djecu, mnoga od naše djece nisu više među nama. Naših očeva, naših majki, naših sestara, naše braće, naše djece. Tamo gdje se nismo prebrojavali, njih više ne brojimo. Ne možemo ih brojati. Nema ih više. Zato, pamet u glavu. Oni imaju svoju priču, a mi našu priču. Našu bosansku priču, našu muslimansku priču", poručio je tada, između ostalog, reis.
I sve bi to završilo kao i mnogim ranijim slučajevima kada je lider IZ u BiH dao naslutiti – gestom ili mišlju – da kolokvijalno rečeno, „stoji“ lidere najjače bošnjačke stranke, da to nije zaparalo uši opoziciji.
Baš u pred-predizbornoj kampanji.
Moglo se to, možda, riješiti nekom press konferencijom ili čak razgovorom sa reisom, ali se odlučilo na formu „otvorenog pisma“ u kome se nisu štedile jake riječi.
Od svih mogućih tema i dilema u BiH, kojih u našoj problematičnoj stvarnosti „ima na ivoz“, bošnjačka i probosnaska opozicija se odlučila na javno sučeljavanje sa liderom Islamske zajednice!? Politička je to i javna bitka, koju opozicija možda ne može do kraja izgubiti i ubraće neki glas ili poen, ali je sigurno neće niti dobiti.
Suština pravog opozicionog djelovanja nije u tome da zaginete na jakim političkim temama ili da sa političkim protivnicima nužno „razgovarate“ na isti način kao i oni sa vama, već da ponudite nove ideje. Pažljivo birate bitke, koje možete voditi i u kojima, što je najvažnije - imate šanse pobjediti.
Sučeljavanje stavova sa cijelom jednom vrlo monolitnom vjerskom organizacijom, koja u BiH, kao ni ostale vjerske grupacije nije samo bazirana na tumačenju Božije poruke, već je i dobar dio ukupnog nacionalnog i kulturološkog identiteta nacije - ne čini se baš kao najbolja taktika.
Zašto se onda išlo na „natezanje konopa“ sa reisom? Političko neiskustvo, loša strategija ili nešto treće?
Nikako se ne mogu oteti utisku kako je cijela ideja „otvorenih pisama“ došla iz glava onog dijela opozicije, koji je koliko juče „sjedio u prvom saffu“, te smatra da im se - dužna pažnja - ima posvetiti i sada kada su - u opoziciji. Nešto kao političko-vjersko „nasljedno pravo“. Baš, zbog te „bivše bliskosti“, dio opozicije misli da „ima obraza“ pisati reisu neka otvorena pisma i čak ga ukoriti. Ubrati na tome neki politički poen. Pokazati se jakim.
Jedino su zaboravili da više nisu na vlasti, barem ne onoj, koja je na najvišim pozicijama, pa zato i nisu toliko interesantni, koliko bi, možda, mogli biti.
Naime, vjerske
organizacije su vrlo pragmatične u svom djelovanju i itekako dobro znaju da je dobro biti u dobrim odnosima sa onima
koji su na vlasti. Obostrana je to interakcija i nije samo specifičnost BiH ili
IZ. Ali ni tu stvari nisu crno-bijele, jer sjetimo se samo nedavnih vrlo oštrih
kritika mufije mostarskog Salema ef. Dedovića, koji je prigovorio političkim
liderima Bošnjaka iz Hercegovione, među kojima je, naravno, najviše baš članova
SDA!? Znak "odmicanja" od SDA ili izuzetak, koji potvrđuje pravilo?
Ipak, tajna veza SDA i IZ nije nikakva novosti ili nešto što javnosti nije znala. Stara je to priča, koja vuče korijene, čak iz vremena prije uvođenja višestranačja u BiH. Znali su to i oni koji su tu „vezu“ itekako podržavali i njegovali. Sada kada su opoziciji, opet bi da ih se malo „pripazi“.
I tata bi sine!, ali ne ide to tako...prvo vlast, pa onda sve ostalo..."po redu".
Rijaset IZ je očekivano odbacio optužbe i kritike. Reagovali sa sa pozicija svjesnosti o vlastitoj „mekoj moći“, pa su čak - u lagano humorističnom stilu - autorima pisama poručili da će pisma čuvati kako bi se buduće generacije „mogle ibretiti (čuditi)“.
Potegnuto je i kontra pismo, napisano stilom i retorikom, kao iz nekih davnih (kažu mračnih vremana), pa sam dva puta morao provjeravti čitam li to neki zaostali manifest radnog naroda iz 1982. ili pak novo novcato „pismo uposlenika“ jedne medijske kuće iz 2022. godine upućeno reisu!?
Uglavnom frka, zbrka i trka...bura u čaši vode, dok se oko BiH i njene budućnosti vode presudne političke borbe. Ovdašnja bošnjačka i probosanka politička javnost se opet zabavlja sama sobom. Prebrojava se, šalje pisma kritike i podrške, te debatuje na zadanu temu. Sve zbog moći ("meke" ili "tvrde") i utjecaja...glasova i obećanih probitaka..."aviona", "kamiona"!
Toliko puta viđeno...toliko puta preživljeno. Papir, kažu trpi sve. Zato shvatite ovaj blog kao još jedno „pismo“, ali bez adrese primaoca!
Pismo zdravom razumu i dobrim običajima. Pismo nama samima. I nemojte ga tumačiti ili okretati kako vam' odgovara. Ne tražite nešto čega nema ili mislite da ima. Čitajte ga onako kako je napisano. Pošteno i opominjuće.
Nisam te, izgleda, volio mnogo...sve je po starom, al' više nisam tvoj...
Nema komentara:
Objavi komentar