Predsjednik BH entiteta RS Milorad Dodik ima jednostavnu, ali očigledno
efikasnu taktiku u svojim natezanjima sa zemljama Zapada... ili bolje reći
velikim brojem tih vlada.
Dodik prvo zategne konopac odnosa do tačke pucanja i pričeka hoće li biti reakcija i kakvih? Ukoliko ih nema ide i korak dalje, a ukoliko ih ima – onda se prvo pravi nevješt, pa ako i to ne upali... onda se potiho i u dužem vremenskom roku pritaji ili dadne neki sitni ustupak.
Nešto sitno popusti na državnom nivou u BiH ili pak javnosti ponudi ublaženu verziju sebe i svojih stavova.
Praktički pod pritiskom gasi neke segmente više kriza, koje je sam izazvao nazivajući to – poštenom ponudom. Sve je to samo njegova taktika i način razmišljanja, jer Dodik ne odustaje od svojih ciljeva!
Samo ih privremeno i strateški odlaže...
Jedini pravi udarac koga je pretrpio su sankcije koje su stigle iz SAD u finansijskom sektoru, ali on je i to spreman podnijeti. Posebno, jer se to više tiče entiteta RS, nego njega lično.
Sankcije jesu bolne, ali se pokazuje kako ne daju konkretne političke rezultate, jer njegov SNSD prolazi manje-više isto kao i ranije na izborima, dok mu sa druge strane cijela ta situacija itekako koristi u nastojanjima da se u Srbiji i Rusiji – kod Vučića i Putina – predstavi kao žrtava „nepravednog Zapada“.
Ukoliko je nakon posjete direktora agencije CIA-a bio poput „male mace“... to je bila samo Dodikova taktika.
Nakon nekog vremena laganog političkog uzmaka, Dodik je ovih dana procijenio da je došlo vrijeme da opet „iskoči“ i vrati se na velika vrata. A kako drugačije nego susretom sa Putinom u Kazanju na zasjedanju BRICS-a, gdje je glumio državnika... ili mu je taj status svojim susretom omogućio sam Putin.
Pri tome Dodik lukavo veže sankcije nametnute Rusiji nakon agresije na Ukrajinu i entitetu RS. Računa da tako može dobiti još širu podršku iz Moskve, ali i dijelova EU, koji otvoreno pokazuju otklon od zajedničke politike prema ratu u Ukrajini i odnosu prema Moskvi (Mađarska i Slovačka).
Dodik nastoji poručiti kako Putin i on „biju istu bitku“ i pri tome računa da bi baš to mogla biti njegova „slamka spasa“. Znate ono...“nas dva brata ooba ratujemo“...
Cijela priča je, ipak - nešto zamršenija.
Dodik opstaje iznad vode i to ne zbog Putina, već zbog Aleksandra Vučića... kome opet nije mrsko da ima nekoga poput Vulina koga može poslati Putinu na noge i tako mu, barem posredno, iskazati poštovanje kada već ne smije sam, jer „nije trenutak“.
Rado bi i on otišao put Moskve ili Kazanja, ali i srbijanski predsjednik taktizira kao i Dodik, pa se „klacka“ sa Zapadom u svojevrsnoj igri živaca. Dodik je dio toga plana i to kao Vučićevo „strašilo“, dok je sam Vučić onaj, koji Zapad zavodi lijepim najava, pričama i po potrebi - koncesijama.
Nakon svega, Moskva je zadovoljna, jer ima „dugme“ kojim može dozirati krizu u BiH i regionu nervirajući Zapad, dok Vučić može mirno igrati igru „stabilizatora“.
Dodik se malo toga pita, ali barem može biti zadovoljan time što još uvijek drži glavu iznad vode.
A Zapad? Zapad se već duže vrijeme vrti u začaranom trouglu Beograd-Banja Luka-Moskva naivno vjerujući da može „preoteti“ Vučića i Srbiju samo na osnovu racionalne politike.
U međuvremenu... „nas dva brata oba ratujemo“...
Nema komentara:
Objavi komentar