U jednom od svojih medijskih istupa iznio sam
ocjenu kako je ciklično ponavljanje raznih kriza u Mostaru posljedica
činjenice da je ovaj grad svojevrsno... „groblje afera“.
Većih ili manjih, koje su zarad nekakvih „viših
ciljeva“ pragmatično „zaboravljene i duboko zakopane“.
To, međutim, ne znači da su ove afere zauvijek
pokopane, jer bez obzira koliko se političari trudili sakriti ih - takve afere
uvijek nekako pronađu put do svjetla dana i mostarske realnosti.
U pravilu, onda kada to nekome oportunistički „odgovara“.
Ovoj ili onoj strani ili
čak ambicioznim pojedincima, koji su pod svaku cijenu „žedni“ nezaslužne pažnje.
Na sceni je svojevrsni politički teatar (nije HNK!), koji se
pažljivo režira i dozira.
Opet prema potrebama i ciljevima.
Probleme bi da riješavaju upravo oni, koji su
svojevremeno imali priliku da to (zaista) urade, ali su se na kraju potajno
povukli i podvili rep.
Neki bi kazali i „nestali“.
Praktički sve što iz javnog sektora taknete u
Mostaru ili malo jače zagrebete može se pretvoriti u novu aferu. Neku novu
„jabuku razdora“, koja se naivnom pučanstvu/građanima baš...vidi vraga... nudi pred
novu Izbornu godinu za koju je kampanja već u punom jeku.
I to ne ona sa jumbo plakatima sa fotošopiranim i
nasmiješenim kandidatima, već ona pritajna - zasnovana na korištenju
frustracija, ali i straha kao osnove za pokretanje javnih prepucavanja uz
obavezno korištenje velikih riječi.
Strahom se najbolje vlada!
Obzirom da su u BiH svake dvije godine nekakvi
izbori Mostar suštinski živi svoju beskrajnu predizbornu kampanju, pa se
vlast (u pravilu) više bavi samom sobom, nego problemima građana!?
Kao u nekom od programa „realnosti“ ovdašnji
političari, koji su to nekada bili ili pak najavljuju neke svoje nove (moguće)
kandidature stalno i sinhronizovano podmeću sitne požare svuda okolo.
A „suhe političke trave“ u Mostaru... „hvala Bogu“
ima napretek.
Oni su se davno pobrinuli da uvijek ima problema
oko kojih se mogu prvo posvađati, a onda - kada se prebroje glasovi - pomiriti.
Kao da se ništa nije dogodilo.
Neće se niti dogoditi, jer su svi ti problemi postali
dio naše stvarnosti na koju smo sami pristali. Da, upravo su građani Mostara glavni
igrači u tom začaranom krugu, jer se uvijek uhvate na udice koje im
se serviraju.
Nikoga ne krivim... možda je do mene!
Možda sam samo jedan od rijetkih, koji bi da se
zaista nešto riješi ili konačno dogovori. Da sadržaj pobijedi u odnosu
na formu. Da riječi postanu djela. Da grad bude normalan zato što zaista JESTE,
a ne zato jer nam je to neko – rekao da je to tako ili da tome stremi.
Pristali smo da gutamo laži, jer se bojimo
promjena, iako ih kao zazivamo. Možda i potajno sanjamo, ali se bojimo sebi to
priznati, kada se probudimo.
Ta fina prašina zaborava, koja se uzburka
po potrebi je onaj fini i „ugodni“ pokrivač ispod koga se krije mostarski
politički oportunizam uspavanog grada.
Ovaj (mostarski) „krug“ smo (kao u pjesmi grupe
EKV) sami smislili i stvorili. Zapravo smo pristali, ali to vam je ista
stvar. Pokvareni mehanizam, koji kao „ide“, a zapravo vječno stoji u mjestu.
U našem Začaranom krugu!
Nema komentara:
Objavi komentar