BAKIROVA IGRA "VELIKIH ULOGA"...

 

Do septremba se u politici može dogoditi „hiljadu čudesa“ (posebno u ovakvoj BiH), ali lider SDA, Bakir Izetvegović, već sada - na vrhuncu velike političke krize oko uspostave vlasti u FBiH - ističe kandidaturu za još jedan mandat na čelu najveće bošnjačke stranke!

„Često me pitaju hoću li se kandidirati za predsjednika stranke. Nisam se nikada kandidirao ni za šta. Mislim da će me stranka kandidovati jer je historijski momenat takav. SDA je uvijek morala naći odgovor na problem koji pogodi državu i narod“ – rekao je Izetbegović za FTV.

I dobro, zašto BAŠ SADA Izetbegović izlazi sa ovom (pre)ranom kandidaturom?

Jednostavno je! Želi pokazati da je još uvijek politički jak i utjecajan. Posebno sada kada su i on i stranka i pored vrlo solidnih rezultata na izborima „poljuljani“.

"PRIVREMENO" RJEŠENJE ZA DUGOTRAJNU KRIZU!

 

Napeta politička situacija u FBiH, polako ulazi u svoju zadnju – najnapetiju, ali i potencijalno najopasniju fazu! Vlada takva kakofonija političkih glasova i stavova da se poštenom čovjeku nešto „sveže u stomaku“.

Traje pat pozicija, koju može rasplesti samo Visoki predstavnik. Isti onaj, koji je na samu izboru noć tvrdio da je jednostranim izmjenama Izbornog zakona i Ustava „otkočio“ komplikovane procese uspostave vlasti u entitetu FBiH!

Kako je to Schmidt „otkočio“ najbolje se vidi u svakodnevnim prepucavanjima na ivici političke paranoje, ali i svojevrsnog determinističkog haosa.

"SIRENSKI ZOV" IZ BANJA LUKE: DOĐI DA...

 

Neki su politički analitičari, ovih dana, požurili da najave mogući početak pucanja jakih političkih veza Dragana Čovića (HDZ BiH) i Milorada Dodika (SNSD). Razlog? Dodik je najavio „prekid osnosa sa NATO savezom“. Čović, pak smatra da se „ne može zaustaviti proces približavanja BiH NATO-u“, te da će „Hrvati biti predvodnici toga procesa“.

Koji dan ranije Dodik je izjavio i kako pokušava nagovoriti političke predstavnike Hrvata u BiH da zajednički napuste državne institucije. To što još pokušava znači da u tome (još uvijek) ne uspijeva, ali da se to itekako „vrti“ kao moguća opcija. Barem u nekom mogućem planu.

I dobro, da li je sve ovo „dovoljan razlog“ da bi se proglasi početak kraja „ugovorenog braka“ Dragana Čovića i Milorada Dodika - HDZ BiH i SNSD-a?

Smatram da smo još uvijek itekako daleko od takve mogućnosti. Naime, razlike u pristupu NATO savezu i mogućem uključenju BiH u taj vojni savez nisu ni ranije skrivane kao „tačka nesuglasja“, ali to nije sputavalo dvije stranke i dva lidera da savim konkretno i usaglašeno djeluju. Vrlo jasno i precizno.

 

"JEDNA KRATKA VIJEST": PLENKI NA...SLUŽBENOM PUTU!

 

Jedna „kratka vijest“...ujahala je lagano ovih dana u  medijski i politički prostor susjedne Hrvatske i cijele regije.

Naime, kako pišu, obično dobro obavješteni švedski mediji - premijer RH, Andrej Plenković sebe vidi kao ozbiljnog kandidata za novog Generalnog sekretara NATO saveza! Mediji u Hrvatskoj su se odmah raspisali i počeli nagađati.

Da li u tome ima nešto od istine? Šalje li Plenković poruke Hrvatskoj javnosti preko Skandinavije i Stockholma? I na kraju krajeva da li ima ikakvih šansi da zaista zasjedne u fotelju „prvog birokrate“ NATO saveza?

Sam Plenković nije bio previše razgovorljiv, što sugeriše da bi tu - u tom „dimu“, možda moglo biti i neke prave „varte“.

Šta više, premijer RH je ovu informaciju iskoristio da još jednom - poprilično uspješno „pecne“ predsjednika RH Zorana Milanovića, kazavši kako su se Šveđani eto - zabunili, jer su vjerovatno mislili na Milanovića, koga – tvrdi „Plenki“ – „jedva čekaju u komandi NATO saveza u Bruxellesu“.

JOŠ JEDNA MOSTARSKA RATNA PRIČA: FRANCUZ

 

FRANCUZ

Tog prohladbnog i neobično kišovitog proljeća „istočni dio“ Mostara je živio svoje prve...donekle mirne dane.

Barem nije bilo svakodnevnih granatiranja, ali je grad i dalje izgledao tek kao gomila ruševina. Podjeljen i u strahu. Pun ožiljaka. Razbacanih kamenih blokova, zidova, prozora i raznog raskomadanog građevinskog materijala. Zidovi, gotovo svih kuća bili „ukrašeni“ karakterističnim „cvjetnim“ uzoricima od gelera eksplodiranih granata.   

Sve je još nekako mirisalo na barut u hladnom i vlagom ispunjenom zraku. Kišno vrijeme samo je doprinosilo opštem sivilu i spoznaji da prave razmjere rušenja grada spoznaš tek kada djelovanje viška adrenalina prestane i malo popusti stalni i umarajući oprez. Osjećaš se poput progonjene životinje, koja je konačno, nakon duge i opasne avanture života, našla nešto što liči na sklonište.

I baš tog kišovitog dana na vratima lokalnog radija pojavio se lik, koji je već svojom neobičnom pojavom otkrivao da nije dio lokalne ratne priče. Oprezno i sa nekim neskrivenim strahopoštovanjem ušao je u redakciju u društvu još dvojice slično odjevenih muškaraca. Pomalo razbarušene plavkaste kose i nemarno potkresane brade. Sa čudnom kožnom futrovanom jaknom, blijedim farmerkama i rockerskim čizmama sa „pačijim kljunom“, te nemarno nabijenim sunčanim naočalima na nos. Iako je bilo oblačno i kišovito.

TRUMP U "TVORZA" - NAJVEĆI SHOW MOŽE POČETI!

 

Prvi put u američkoj istoriji će jedan od predsjednika, te velike i moćne države, biti krivično procesuiran!

Donald Trump je i u mnogim drugim neobičnim stvarima bio prvi predsjednik SAD kome je „nešto“ ne tako pohvalno pošlo za rukom, pa je - na neki perverzni način logično i da bude prvi predsjednik, koji će biti službeno uhapšen i krivično procesuiran.

Uslikan i uveden u zvaničnu policijsku i pravosudnu dokumentaciju!

Optužnica je prema američkim zakonima zatvorena i poznata je samo tužiocima, ali bi se lako moglo pokazati da je nelegalno plaćanje za seksualne usluge jednoj porno glumici i kasniju medijsku šutnju o tome samo vrh ledenog brijega optužbi sa kojima će se Trump tek suočiti.

Mediji u SAD već sada izvještavaju o čak 30 tačaka raznih optužbi!

 

MILO NA NIZBRDICI: SAM PAO – SAM SE UBIO!

 

Moralo se i to jednom desiti. Milo Đukanović više nije niti predsjednik niti premijer Crne Gore! Ostala je samo staromodna i reformi željna suverenistička stranka.

Kao što sam to već pisao na svom blogu Đukanoviću je najviše „došla glave“ njegova odluka da do kraja igra igru, koju je poodavno započeo. I bome se na kraju itekako „preigrao“! 

Prokuhao kao vremešni „Fićo“ uz tešku crnogorsku uzbrdicu...

Trebao je i morao biti svjestan da vlast, koja se proteže na preko tri decenije nije više izgledna ili čak moguća opcija, ali je ipak „igrao do kraja“. Zašto? Nije znao kad' je kraj? Nije mogao odustati ili je jednostavno „morao“?

Možda se sve odigralo i po nagovoru ili nalogu onih, koje nije mogao odbiti?