Tempirana bomba zvana „migranstka kriza“ otkucava u BiH i čini se da niko tome ne želi pridati onakav značaj kakav taj problem zaslužuje. Glava se okreće u stranu uz „mali milion“ objašnjenja zašto se nešto ne može ili da se ne lažemo – neće.
BiH je dovedena u položaj da se sama bori sa ovim globalnim problemom i to ponajprije zbog naše poslovične inertnosti i nedostatka strategije, ali i ponašanja naših susjeda, te EU!
Praktički svi preduslovi za „savršenu migrantsku oluju“ u BiH već postoje, samo ih se ne želi vidjeti. Problemi se intenzivno guraju pod tepih. U ovom slučaju pod migrantske šatore...
S jedne strane je tzv. meka granica BiH i Srbije, preko koje miganti prelaze kako im se prohtije, dok je na zapadu na granici prema Hrvatskoj granica tvrda, da ne može biti tvrđa. Migranti mogu lako da uđu, ali ne mogu izaći iz BiH. I šta onda rade? Pa ostaju na brigu BiH, odnosno onih do kojih je ovaj problem došao, dok se ostali „prave naivni“ ili pak ultimativno tvrde da „nema mjesta za migrante“.
U tako postavljenim pravilima BiH ili bolje reći dio zemlje sa svakim danom postaje klasični migrantski rezervat. I ne samo to. Politike u BiH čine sve da težinu migrante krize rasporede isključivo na jednom dijelu BiH, pa najveću (za sada) cijenu plaćaju Bihać i Unsko-Sanski kanon.
Vlasti u RS-u samo ponavljaju priču kako migranti neće na prostor ovog entiteta, dok u isto vrijeme traže da granica sa Srbijom i dalje ostane propusna što je to više moguće!? Na svaku naznaku da bi se na granicu prema Srbiji mogle rasporediti moguće dodatne sigurnosne snege iz Banja Luke se odmah „skače na zadnje noge“ i prijeti kako „niko neće razdvajati RS i Srbiju“.
Ista politka se vodi i u dijelovima FBiH u kojima su na vlasti stranke sa hrvatskim nacionalnim predznakom. Neka migranata, ali ne kod nas – poruka je koja se može čuti svaki put kada se samo spomene da bi se grupa migranata mogla spustiti nešto južnije od Sarajeva.
I kakav je odgovor EU na sve ovo?
Pa, čini mi se blago rečeno mlak i neadakvatan. Od dejtonski raskasapljene BiH se traži da usaglasi sve moguće „mehanizme“ i donese potrebne odluke, iako se tačno zna ko cijeli proces minira u startu i zbog čega nema nikakve zajedničke migrantske politke u BiH.
BiH se iz EU spočitava sporost i neefikanost državnog aparata da djeluje (što je tačno), mada je svima, koji to žele znati jasno da su ovdašnja rješenja zapravo recept za produciranje kriza kada to i gdje bilo kome odgovara. Sa čak 14 nivoa vlasti „rampa“ se u BiH može spustiti, gdje god zatreba.
Sve podsjeća na čudnu posjetu doktoru, koji vam pravilo dijagnosticira ozbiljan zdravstveni problem, ali od vas traži da se sami izliječite „travama“, kako znate i umijete, iako iz njega stoji dobro opskrbljena ambulanta.
Politika EU prema BiH u slučaju mograntske krize je zato u suštini licemjerna i nastoji se „oprati“ samo novim „ulijevanjem par miliona eura u BiH“, a ne stvarnim pokušajima pronalaska rješenja.
Na tapetu su tako nekakvi lokalni lideri, dok se u isto vrijeme cijelo vrijeme izbjegava javno prozvati one, koji prave realne probleme i krizu sa migrantima žele iskoristiti za ko zna koje ciljeve.
Uostalom kada se čuli neki jasan stav osude Evropske komisije prema RS zbog odbijanja učešća u rješavanju migrantske krize?
Izgleda da svima odgovara da se rastuća migrantska kriza svali na tamo neka „lokalna pleća“, dok problem na tim nivoima prijeti potpunom eskalacijom sa mogućim nesagledivim posljedicama.
Nema komentara:
Objavi komentar