Istorija nas jako dobro uči kako velike imperije i carstva ne propadaju samo zbog raznoraznih prirodnih nesreća ili upada „Varvara“, već i zbog dekadencije, vlašću i novcem, zaluđene zlatne elite.
SAD su bez ikakve sumnje ta moderna Imperija, koja ima najnoviju i najbolju tehnologiju, ali i pati od starih i dobro poznatih problema.
Nikada više nije bilo novca u američkim bankama, ali na manje bankovinih računa! Globalizacije, digitalizacije i robotizacije dovele je do neviđene efikasnosti i produktivnosti u namicanju novca i bagatstva, ali samo za odabrene ili one koji su na vrijeme prepoznali sve prednosti Četvrte industrijske revolucije. Forsira se „društvo znanja“, dok se stara industrija prepušta drugima. „U folu“ je atraktivna ideja i spektakl umreženog društva, sluđenog i bombardovanog, ne samo znanjem, već i milionama tona obične digitalne gluposti.
Masa ostalog „običnog svijeta“, koji je sagradio Ameriku velikih automobila, nebodera i nosača aviona, osjetila se izdanom i prevarenom. Trump je prije četiri godine jasno prepoznao tu masu zaboravljanih, mahom bijelih radnika iz „duboke Amerike“ i obećao im promjene.
Populistički manipulirajući osjećajima i oslanjajući se na razgranatu mrežu raznoraznih ekstremno desnih mešetara i „ribara ljudskih duša“ (kako takve naziva filozof Đuro Šušnjić), Trump je uspio u uvjeravanjima razočaranih da ga slijede, iako je i sam zapravo bio dijelom dobro uglavljenog establišmenta rođenog sa zlatnom kašikom u ustima. Ali to je ta naopaka svijest prosječnog Amerikanca koji misli: „Ako je znao sebi namaći milione, znaće i nama naći posao“... Dolar je i dalje u SAD jedini pravi BOG!
Oni su tražili Ameriku kakvu su znali i koja je za njih bila najbolja, a on im je obećao da će tako i biti. Pa šta košta da košta...
Obećao im je vratiti fabrike, napraviti SAD „opet velikima“, izgraditi zid prema Meksiku, učiniti ih ponovo važnima. Obećao je i usporiti promjene, jer tradicionalisti se ne plaše ničega više nego „novotarija“. Baš kao prije pet stotina i kusur godina kada su na lomačama završavali oni, koji su bili spremni tvrditi da Zemlja nije centar svemira.
Iracionalizam i nepoštivanje činjenica su u opisu posla i djelovanja Donalda Trumpa. To je on. Gola manipulacija i potpuni nedostatak empatije. Trump kao pojava je potpuno nebitan, ali je „Trumpizam“ njegova najopasnija zaostavština.
Opasnija od bilo koje Putinove ideje o rušenju Amerike ili kineske industrijske revolucije. Trump je američki Neron. Ili, bolje reći, kao onaj francuski kralj Luj XV, koji je tvrdio „nakon mene potop“. Njega ne zanimaju moguće loše posljedice, već samo trenutak u kome će nešto dobiti ili iskoristiti. Ne zamara se procedurama i činjenicama. On je kauboj, koji nikada ne odbija dvoboj...
Sa druge strane, liberalna američka zlatna elita je naprosto zaboravila na stvarnost i male ljude, te počela matarijalizirati svoje velike „mokre snove“. Kao što su to radile i elite starih imperija u vremenima najveće moći i bogatstva kada su se gradile piramide, palače i hramovi.
Pobuna gubitničke Amerike predvođene neodgovornim predsjednikom željnim beskrajne moći, zato je logičan nastavak jedne autistične politike negiranja problema i vjerovanja da će tehnologija riješiti sve probleme. Neće i ne može.
Ljudi nisu algoritmi i kompjuterski programi, te ne mogu baš svi biti programeri ili informatički genijalci.
SAD trebaju reforme i neki novi model socijalne pravde. Trebaju i novi Izborni zakon, a ne starudiju od izbornog sistema, koja je prekomplikovana i suštinski nedemokratska, jer nije potrebno dobiti najviše glasova da bi pobijedio na izborima.
„Seljačine“ u Kongresu su zapravo zadnje upozorenje na nužnost promjena, kako se „Američki san“ ne bi pretvorio u „Američku noćnu moru“
Nema komentara:
Objavi komentar