Istorijski izbori u Mostaru su održani, a i glasovi su, kažu, prebrojani. Rezultati uglavnom očekivani bez obzira na neka tiha nadanja, pa i otvorene najave da bi mostarski izbori možda mogli izroditi neke „nove političke realnosti“. Dvanaest godina smo čekali i opet se vratili na početak.
Mostar opet ide starom uskotračnom prugom...
Vagoni su malo dručije poredani, ali je sve uglavnom isto. Bez obzira na ugao gledanja u Mostaru sve uvijek završi na na dva tabora – onaj „hrvatski“ i drugi „probosanski“. Ali da li je baš sve to mora tako i nikako drugačije? Može li Koalicija za Mostar zaista uspjeti u dogovoru sa BH blokom i da li baš tako izvjesna saradnja HRS-a sa HDZ BiH, kako se to nekima čini? O nečemu širem neću niti da govorim...
Volio bih reći da jeste, ali - nije.
„Komešanja“ u strankama, koje ulaze u Gradsko vijeće počela su praktički već u izbornoj noći. Traže se funkcije, bjanko podrške, zahtijeva formiranje blokova, poziva na“jedinstvo“. Pa čak i ukoliko se ta politička zbrka nekako riješi, te se formiraju neke nove, ove ili one kolacije i savezi, uvijek treba računati na „vanjske faktore“ i „više nivoe“. Nigdje tako okrutno istorija nije „učiteljica života“ kao u Mostaru...
Mostar je uvijek nekakav zarobljenik, grad imaginarne paradigme.
Urbana nakupina kuća, zgrada i ulica, koja je godinama planski opterećivana stvarnim i izmišljenim projektima od nacionalnog ili državnog značaja. Toliko smo „važni“ svima da smo postali zapravo nevažni u svojoj zaluđenosti zasnovanoj na masovnoj manipulaciji i insistiranju na dokazano lošim rješenjima.
U skladu sa reputacijom Mostara kao teške političke zagonetke – svojevrsne „Rubikove kocke“ za političare, „sjevnule“ su čak i krivične prijave za, kažu, „izborne prevare“, ali i prijave prema onima koji su potrčali da na mig politike sve to odmah istraže. Mostarski HDZ BiH čak i ne priznaje zvanične rezultate CIK-a, do „okončanja istražnih radnji“.
Dakle, počelo je žestoko...
Stvari se komplikuju, čak i prije samog početka nove „igre“, koja je sasvim izvjesna. Letvice se postavljaju vrlo visoko u skladu sa očekivanjima da ova ili ona „strana“ ostvari pobjedu i to samo uz jedini mogući vrlo tijesan rezultat.
Suština Mostara i ove „Rubikove kocke“, međutim nije u kratkim većinama, već u potrebi stvaranja širokog kruga razumijevanja, kao osnove za svaki napredak lišen iraconalnosti i insistiranja na davno oprobanim - uglavnom lošim rješenjima. Ali da li je to realno? Kako sada stvari stoje – nije! Ukoliko ne bude značajnijeg utjecaja ili bolje reći uplitanja sa strane diplomatije i „stranaca, izgleda da smo „džabe krečili“. Neće Mostarci iz svoje kože, pa to ti je!
Mostar i njegovi građani pod hitno trebaju povratak u okrutnu realnost, a ne neku novu „Igru,“ koja svaki put otkine dio ovdašnje preostale normalnosti i napuni još par autobusa onima, koji će budućnost potražiti negdje izvan Mostara. A grad bez ljudi, posebno onih kreativnih je suštinski grad duhova u kome više neće biti važno ko je na kraju pobijedio i čija je na „bila zadnja“.
Uništavajući pravi i prijeko potrebni dijalog, zapravo uništavamo vlastite perspektive. U ovoj surovoj borbi u političkom blatu nema i neće biti pobjednika.
Grad treba novu političku realnost zasnovanu na odgovornosti i preuzimanju obaveza, koje će biti ispunjene, a neće služiti za pokazovanje nacionlanih ili bilo kakvih drugih mišića. Da bi bilo bolje, mora biti drugačije. Da bi bilo drugačije treba malo političke hrabrosti i puno vizije.
Jesmo li svi skupa dorasli tom zadatku?
Nema komentara:
Objavi komentar