Ima za sve to, Milorad Dodik ,već dobro razrađen i uhodan plan.
U vrijeme kontinuirane i “normalne” krize u BiH , koji dobrim dijelom dozira i generira, Mile malo zateže - malo “popušta”. Kako zatreba.
Po “potrebi službe” i u isključivom interesu projekata Republika Srpska, koga je, uz mentorstvo Beograda, započeo Radovan Karadžić, a Dodik ga namjerava okončati finalizacijom ideje “konačnog rješenja i disolucije BiH”.
Dodik to, uostalom i ne krije i samo prilagođava taktiku trenutnoj situaciji na terenu i potrebama, Banja Luke, Beograda, ali i Moskve. Čeka se “trenutak”!
Tako to ide rutinski po dobro uhodanoj špranci, ali već na prvi nagovještaj značajnijeg međunarodnog (zapadnog) angažmana u BiH i regionu, Mile oštro okreće kormilo udesno u smislu direktnog kursa prema nezavisnosti RS, jer je BiH “nemoguća” ili “nelogična”.
Više puta viđeno i provedeno u realnosti.
“Stranci”, poput nedavnog pisma američkog državnog sekretara, Antony J. Blinkena samo nagovjeste “jači angažman”, a Dodik odmah krene u retoriku “konačnog rješenja”. Samo što za razliku od Washingtona i Bruxellesa, Dodik sebi ne postavlja “ograničene”, već jako visoke ciljeve!
Nema u Mileta nikakve “predigre”. Odmah drito i uglavu! Ali i to je samo igra...jer Dodik figurativno “gađa puškom međeda”, ali želi ubiti vuka!
Poglediva Mile prema Moskvi i Beogradu, a zapravo je okrenut Zagrebu!
Možda zvuči nelogično, ali nije tako. Evo i zašto...
Cilj politike dizanja tenzija i buke u javnosti nije da se RS (u ovom trenutku), pokuša izvući iz BiH, već u nečemu drugom, ali suštinski istom i raspoređenom na malo duže staze. Dodik traži SVE da bi dobio, baš što mu treba, a to je dalje jačanje entiteta RS putem tzv. “Izvornog Dejtona”, te stjecanje federalnog statusa u okviru lukavo zamišljenog projekta “federalizacije BiH”.
Dodik i njegova ekipa, pomognuta od Beograda i Moskve može projektovati i upravljati krizama u BiH, ali je svjesna i vlastitih ograničenja, zbog samo djelomičnog djelovanja unutar zapadnog političkog kruga.
Zato je smišljen lukavi politički plan saveza sa sa Zagrebom (čitaj EU), preko Mostara!
Dodik u svoje “konačno rješenje” želi uvjeriti EU, a to najbolje može postići “iznutra”, odnosno ukoliko neka od članica (EU) to pitanje stavi kao “legitimno” na stol. Mostar i Zagreb su progutali “udicu”, bez obzira što Dodik nudi tek načelnu podršku.
Baš zato je postignut prvo strateški savez sa Mostarom, pa kasnije i Zagrebom. Nije sve ostalo na politici. Povezivanje nacionalnih i vjerskih institucija Zagreba i Beograda više nego uočljivo za one koji to žele vidjeti. Formalno - jedni druge ne mogu “vidjeti nacrtane”, ali u real-politici stvari su potpuno drugačije.
Tiha diplomatija po pitanju BiH, radi kao švicarski satić.
Uostalom, ne zaziva novi patrijarh SPC Porfirije, “njegovanje odnosa sa Vatikanom”, tek tako ili zbog navodne saradnje oko rasvjetljavanja uloge kardinala Stepinca tokom vladvine NDH. Dublja je to priča i poruka.
Zadatak je prvo obesmisliti ideju BiH kao države kroz niz suludih i beskrajnih kriza i zatim ponuditi rješenje “federalnog tipa”, odnosno vratiti se na pozicije iz 1993. godine i rješenje na bazi “Unije tri republike!
Dodik je Čoviću i Zagrebu tako obećao pomoć u mogućoj revitalizaciji ideje neke vrste Herceg-Bosne, dok je sa druge strane dobio kanal za komunikaciju prema Evropskoj uniji i ostalim zapadnih savezima, obzirom da je Hrvatska, osim EU, članica i NATO saveza.
Mile voli disko, a ja kolo šumadijsko. Da budemo blisko, harmonika svira disko...
Rezultat svega toga je nedavni hrvatski “non paper”, koga je podržalo nekoliko vrlo desnih Vlada u EU, geografski dobro raspoređeno baš oko regije Zapadnog Balkana. Slučajno? Naravno da nije...
Janša, Urban, Borisov...sjajno društvance...nema šta. Još kada im se pridodaju Grčka i Kipar, eto modela koga bi Zagreb, uz blagoslov Beograda i Moskve, rado prodao u Bruxellesu, pa možda i Washingtonu...kao “konačno rješenje”.
Sve bi izgledalo “demokratski” i bez narušavanja okvirnog teritorijalnog integriteta BiH, ali bi suštinski otvorilo vrata za moguće buduće legitimne i na međunarodnom pravu zasnovane secesije.
Problem je samo ko to provesti bez novih sukoba i uvjeriti Sarajevo, da je to dobro i za sve “pošteno rješenje”. Priprema je već izvršena i lobiranja uveliko traju.
Svijet je navodno "umoran od BiH" i želi brza, pa ako treba i prljava rješenja. U takvoj konstalaciji, ključno je ponašanje Sarajeva, koje opet grca u bezidejnosti i političkim svađama bez kraja i konca.
Selo(BiH) gori, a baba se češlja...
Uvođenje “non papera” u EU je zvono za uzbunu i to je dobro prepoznao, Željko Komšić, kada je ovih dana poslao svoj “non paper” u Bruxelles i za početak barem malo pojasnio neke stvari, za koje neki vjeruju da se podrazumjevaju, a nisu!
Nadam se ne prekasno...opasna su vremana!
Nema komentara:
Objavi komentar