Šta se to događa u vrhu Naše stranke, političke opcije, koja je puno obećavala, ali i ambiciozno tražila? Sjetimo se samo ultimativnog zahtjeva za poziciju gradonačelnice Mostara, kao i sve što je iz toga proisteklo kao realna politička posljedica.
Poraz pretvoren u pobjedu principa. Možda je nabolje cijelu tu rošomonijadu opisati kao mogući scenario neke fikcijske meksičke sapunice...
Pa tako...Benjamina iz Sarajeva otišla kod Draška iz Banja Luke. Sastanak bio srdačan i kičast, što se nije dopalo Irmi iz Naše stranke, koja je mlađahnu Benjaminu „oplela“ na društvenim mrežama. Nešto o braku...
Ko će, nego žena na ženu!
To se opet nije dopalo rukovodstvu SDP, a pokazaće se ni lideru Naše stranke, Peđi, koji odmah saziva hitan sastanak. Irma brzo nudi ostavku, ali ni Peđa nije naivan, pa i on iz rukava „žandara“ sa svojom ostavkom! U pitanju su, tvrdi, i medicinski razlozi.
Pitanja u javnosti se množe – SDP i čuveni „Neka“ bi čak i oprostili „da nije šta nije“, ali sada Irma povlači ostavku, dok Peđa tvrdi da bi on „predsjedavao do Kongresa“.
Nastavlja se...
Sve ovo je samo još jedno žalosno podsjećanje na stvarne domete i mogućnosti opozicije, kojoj izgleda ne trabaju neprijatelji, jer se opoziciono urušavanje događa u pravilu „iznutra“.
Jedna je priča kada se treba doći na vlast i razočaranim ljudima nešto obećati, a sasvim druga kada se do vlasti i privilagija dođe. Onda krenu „dvorske igre“ i prepucavanja, koja su itekako imanentna lijevim i liberalnim političkim opcijama. Klanova (i klovnova) kao u priči...
Ništa novo za BiH. Kod nas i opozicija boluje od istih političkih boleština kao i vladajuća garnitura. Samo što je broj zastupnika manji, ali su u oba slučaja moć i novac glavni pokretači svega. Tu je i malo sujete u vječitom natjecanju za „istinske zagovornike neke politike ili ideje“.
Naravno mahom na društvenim mrežama, kao ogledalu pravog stanja svijesti i takmičenja u „šalama“ i „forama“, kao da se radi o nekakvim školarcima, a ne ozbiljunim ljudima sa navodno važnim misijama.
Sve to je do bola neozbiljna priča, puna navinog vjerovanja da se važni politički procesi mogu pokretati za tastaturama i virtuelnom svijetu botova i trolova, a ne u stvarnom životu i među razočaranim i toliko puta prevarenim građanima.
Ova „igra u pijesku iluzija“ opozicione strukture, koja uglavnom ne zna šta bi sa onim dijelom izborene vlasti je najbolji pokazatelj našeg stanja duha i opšte atmosfere.
Nekakva, da prostite, zajebancija na društvenim mtrežama je po ovoj logici stvri „puno važnija“ od ozbiljne priče i, šta više, postaje razlogom za „stranačko prestrojavanje“ i prijetnje ostavkama. Odmah ili „do Kongresa“.
Razlozi su naravno dublje - suštinske prirode. Neka vrsta „fabričke greške sistema“.
U BiH je od vlasti izgleda lošija samo opozicija ili bolje reći "alternativa", koja opet istinski vjeruje u vlastite kapacitete, pojačane određenim diplomatskim ohrabrivanjima, iako se sve to samo mahom „luk i voda“.
Jeftina zabava za široke narodne mase i publiku na društvenim mrežama. To je ono, što nam uglavnom nude oni koji tvrde da „mogu bolje“.
Mogu možda stilski drugačije, ali samo u formi. Sadržaj je najvećim dijelom isti! Borba oko „kolača“, pozicija (čitaj love), budžeta, trgovina i nepostojeća principijelnost. Rok trajanja? Koliko u snijeg u proljeće.
Nego, kad' će Draško nakon Tuzle do Sarajeva i Mostara? Priča li se šta?
Nema komentara:
Objavi komentar