Gotovo je! Kao u filmu 'Ratovi zvijezda', predsjednik RH, Zoran Milanović je potpuno „prešao na tamnu stranu sile“ i pozicionirao se duboko unutar desnog političkog spektra.
Taj sirenski zov rudimentalnog nacionalizma i novog tvrdog suverenizma je očito bio prejak i preatraktivan da bi Milanović tome samo tako odolio. Ugradio se...
Govor, koji je održao na godišnjici akcije 'Oluja' u Kninu zamirisao je čistom atmosferom i sadržajem ranih devedesetih godina prošlog vijeka, kada se uveliko kuhao krvavi raspad SFRJ.
Odajući priznanja Franji Tuđmanu i Gojku Šušku, te ustvrdivši da Hrvatska, pazite sada, „nikada neće suditi“ onima, koji su moguće počinili ratne zločine, Milanović je ušao u prostor rigidno desne političke opcije u Hrvatskoj, od koje jednim dobrom dijelom zazire čak i dio uljuđene građanske desnice.
Zoki nije ostao samo na jakim riječima, koje kao da su izcurile iz nekog arhivskog govora Gojka Šuška, već se potrudio da svoje tvrde stavove podeblja krajnje diskutabilnom odlikovanjima i priznanjima postrojbama HVO-a!?, te ranijim praktičkim aboloranjem Branimira Glavaša, koji se (još) tereti za monstruozne zločine nad Srbima u Osijeku.
Tako nešto sebi nije dopustila ni vrlo desno orijentisana Kolinda Grabar-Kitarović, ali eto jeste navodni „ljevičar“ Milanović!?
Milanovićev prelazak „na tamnu stranu sile“, nije se dogodio iznenada ili „preko noći“, već se radi o procesu čije se korijene može tražiti i pronaći još u vrijeme njegovog predsjedavanja SDP-om i Vladom RH.
Milanović je kada je došao do vlasti, iz nekog razloga, koji sada postaje posve jasan i javan, ali i dalje tajan - snažno insistirao na - skoro pa radikalnom odmaku hrvatskog SDP-a od klasične ljevice, uz pokušaj pozicioniranja prema desnom centru.
Sve ankete su pokazivale kako birači SDP-a nemaju baš velike simpatije za takve svjetonazorne političke avanture i vratolomije, ali je Milanović nastavio po svome.
Rezultat takve politike je dobro poznat.
Samo jedan - turbulentan mandat na čelu Vlade obilježen Milanovićevim lutanjima i nesnalaženjima. I više izgubljenih izbornih ciklusa, koje je bilo teško izgubiti sa nikada do tada slabijom HDZ-om!
Milanoviću je donekle u tome asistirao i tadašnji predsjednik RH, Ivo Josipović, koji je takođe umislio da je u Hrvatskoj kao u, recimo - Švedskoj moguće voditi politiku „bipartizma“ i nacionalne pomirbe.
Sve to je suštinski više odgovaralo rigidnoj desnici i Crkvi, nego građanskim lijevim biračima, pa se biračko tijelo ljevice polako počelo osipati i kruniti.
Finale tog procesa gledamo upravo ovih dana kada SDP, koji je nekada imao trećinu biračkog tijela polako postaje, tek treća opcija po snazi i sa upola manje glasova od HDZ-a!
SDP je tada, prije desetak godina imao, sportskim riječnikom rečeno, HDZ „na konopcima“, nakon mega korupcijskih afera Ive Sanadera i stranke, ali nadobudni Zoki to nije znao ili možda nije htio iskoristiti?
Znam da to zvuči kao „teorija zavjere“, ali iz današnje perspektive izjava i poteza Milanovića, nije baš posve ludo povjerovati u takve stvari.
Može biti i da je Milanović samo kruti pragmatičar, koji zna kako se održati na vlasti podilazeći populistima i navodnim suverenistima, ali dosljednost u provedbi „prelaska na tamnu stranu“, ipak sugeriše i mogući dobro osmišljeni plan razgrađivanja ljevice - iznutra.
Milanović je iza sebe i svog partijskog i državnog mandata ostavio pravu pustoš, SDP se više puta poluraspao, pogubio manje-više sve izbore i sveo se na treću opciju!
Milanović je u SDP-u posijao i minsko polje svojih ljudi, koji su stalno proizvodili afere samo sa jednim ciljem; Da se ucjeni rukovodstvo stranke i Milanović proizvede u kandidata za predsjednika RH.
I sada vrhunac ironije sudbine i političke prevare.
Milanović u srazu sa desnom kandidatkinjom Kolindom Grabar-Kitarović, mahom glasovima ljevice i građanskog centra, dobija izbore za predsjednika RH, da bi, pokazaće se sada – počeo provoditi posve desnu politiku na tragu Tuđmana i Šuška!!?
Ljudi moji da li je to to moguće? Ludnica, šta je ovo? zagalamio bi čuveni sportski komentator Mladen Delić.
Da...da, itekako je moguće.
Napraviti puni politički krug. Porazbijati sve što se slupati dalo i onda postati nacional-državnik i suverenista. Svađalica i desni ljevičar, koji nastavlja putem Šuška i Tuđmana!!!
Pa da na kraju, u skladu sa ovom lijevo-desnom političkom egzibicijom Milanovića i njegovih mentora, završim sa parafrazom poznate pjesme o Titu...znate ono:
Gospodine Franjo, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo!
Nema komentara:
Objavi komentar