Crna Gora je već neko vrijeme u neproglašenoj situaciji vanrednog stanja!
„Helikoptersko“ ustoličenje novog vladike na Catinju, uz korištenje argumenata sile, samo je klimaks događanja, koja već duže vrijeme eskaliraju u toj zemlji i tamošnjem društvu uopšte.
Na sceni su stare crnogorske istorijske podjele, koje su ovoga puta umotane u nove okolnosti i projekte. Primjerene vremenu...
Crna Gora kao samostalna i nezavisna država – članica NATO saveza i EU ili pak samo dio „mokrog sna“ srbijanskih nacionalista – „Srpskog sveta“? - pitanje je sad!
U centru ove šekspirijanske političko-identitetske dileme je Srpska pravoslavna crkva (SPC), koja je neka vrsta katalizatora za ujedinjavanje i usaglašeno djelovanja protiv suvereniteta Crne Gore i njene državnosti.
Crkva, uostalom, nikada i nije krila svoje prave namjere u Crnoj Gori, ali je relativna novost da je i dio tamošnje izabrane vlasti pristao na dobar dio plana iz Beograda.
Prije svega, to se odnosi na premijera Zdravka Krivokapića, ali i njegovu „desnu ruku“ Dritana Abazovića. Obojica igraju neku, kao - nezavisnu i demokratsku igru, ali na kraju ipak - na ovaj ili onaj način podrže stavove SPC-a, odnosno prosrpskih opcija. Koje opet - više ne kriju da im je namjera da od Crne Gore naprave samo „srbijanski privjesak“ i ništa više...
Ustavno-pravnu ljušturu, bez stvarnog suverenističkog sadržaja.
Ustoličenje vladike u stilu vojno-policijske akcije nema toliko
suštinski, koliko simbolički značaj. Ovim se činom željelo izvesti
kulturološko, pa onda i nacionalno „pokoravanje“ crnogorske posebnosti, a sve
sa ciljem povratka na politiku „dva oka u
glavi“ iz vremena Slobodana Miloševića.
Otpor pružen na Cetinju pokazuje kako ovaj zamišljeni plan, ipak neće ići tako glatko, čak i ukoliko se aktuelna vladajuća garnitura stavi u otvorenu službu zvaničnog Beograda, odakle predsjednik Vučić hvali premijera Krivokapića, zbog „promjene stava“.
Vučić, naime ima velike planove sa Crnom Gorom, kao novim osvojenim geopolitičkim prostorom i novom „igračkom“ u pregovorima sa Zapadom.
Bude li kako je Vučić domislio Podgorica može očekivati samo neki oblik ograničenog suverentiteta i ništa više...
Svojevrsni „neriješeni rezultat“ nakon zbivanja na Cetinju ide na ruku objema stranama.
Prosrpska opcija može razglasiti da je ustoličenje, ipak izvršeno i da ih je u tome podržala vlast, dok suverenisti pak mogu tvrditi da je „nezavisna Crna Gora ustala“, te da je aktulena vlast „pokazala svoje pravo lice“.
Kako sada stvari stoje, razvojem zbivanja na Cetinju mogu biti zadovoljni i Vučić i Đukanović. Igra se nastavlja... Najveći gubitnik je aktuelna vlast u Podgorici, koja je nakon podosta vremana nevješte "političke glume", pokazala na djelu šta zapravo zastupa i za šta se zalaže.
Karte su sada otvorene do kraja i više niko ne može tvrditi da je loše protumačen ili nekorektno citiran. U crnogorskom društvu su sasvim jasno vidljive dvije vizije budućnosti ove zemlje.
Ustoličenje na Cetinju je samo dio velike igre u kojoj Beograd pokušava da na talasu podrške dijela evropske desnice (Orban i Kurz) i uz asistenciju Moskve ostvariti plan što veće moguće Srbije. Fino upakovane u „nove okolnosti“...
Beograd naime, ima plan žestoko naplatiti svoje „usluge“ Evropi i pitanje mogućeg priznavanja nezavisnosti (podjeljenog) Kosova.
Račun Bruxellesu, Beograd ima namjeru ispostaviti preko Podgorice, ali, pripazimo dobro - i Banja Luke!
Nema komentara:
Objavi komentar