Fabriciranje unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, jedna je od konstanti načina vladanja u svim nedemokratskim i autoritarnim društvima i državama.
Što je broj neprijatelja veći, a prijetnja spektakularnija – to je potreba za vladanjem čvsrtom rukom i obračun sa neprijateljima - potrebnija.
Radi se o dobro oprobanom metodu upravljanja javnošću i događajima, gdje je sve razrađeno do najsitnijih detalja... od biranja mjesta i vremena obračuna sa neprijateljima, do definiranja potencijalnih meta i vrijednosti, koje se, navodno, žele napasti ili ugroziti.
Za realizaciju taktike unutrašnjih i vanjskih neprijatelja od ključne je važnosti „stabilnost sistema“, odnosno spremnost najviših državnih zvaničnika da se aktivno uključe u priču i svojim autoritetom „podebljaju“, najčešće bombastične najave ili teorije urote.
Premijerka Srbije Ana Brnabić tako je izjavila je da je na „otkrivanju spomenika Stefanu Nemanji 27. januara ove godine u Beogradu bilo planirano ubistvo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića“.
Ukoliko ste očekivali detalje ovog mučnog plana tipa; Ko? i Zašto? ostali ste razočarani, jer Brnabićka nije navela nikave detalje, pa čak nije niti objasnila zašto nadležno tužilaštvo nije pokrenulo postupak protiv odgovornih!? Optužbe najteže - objašnjenja načelna i na nivou lošeg zapleta nekakvog političkog trilera.
Zato je, Brnabić, imala niz olako izrečenih načelnih tvrdnji i špekulacija bez puno osnova.
"Planirano je dugo i detaljno. Formirane su paralelne strukture u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) i vođene su kampanje u tajkunskim medijima, koje su prenosili mediji u regionu kako bi Vučića dehumanizovali i od njega i njegove porodice napravili kriminalni klan", rekla je Brnabić 24. oktobra za televiziju Pink.
Iako ne nudi nikakve konkretne detalje, osim što stvara „okvir“ za novi narativ, prema kome je predsjednik Srbije Vučić žrtva nekakve paradržavne urote, Brnabić savršeno odrađuje svoj posao u nastojanjima da se par vrlo neugodnih afera, koje su došle do kućnog praga samog Vučića potpuno - izokrenu.
Da Vučića, kao mogućeg aktera, pretvore u žrtvu dobro uvezanog sistema unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, koji imaju zajednički - mučki plan!
Priča o atentatu na Vučića samo je nastavak ranijih teorija o njemu kao žrtvi, koje nisu potkovane nikakvim opipljivim dokazima.
Dapače, puno je više sasvim ozbiljnih indicija da su se vrlo neugodne afere događale baš u najužem krugu Vučića i njegovih najodanijh ljudi, te da je sve ono što se već neko vrjeme događa u Srbiji posljedica baš tih prepucavanja u srbijanskoj verziji „Igre prijestolja“.
Čak je i pomalo politički perverzno da se ovakve teorije pojavljuju u srbijanskoj javnosti BAŠ u vrijeme kada jedan presuđeni zločinac (Dragan Vasiljković) traži puštanje na slobodu ubice (Zvezdan Jovanović) premijera Zorana Đinđića!? i još se hvali da mu je sin predsjednika Vučića, (Danilo) među ostalim, „poklonio stan, auto i vreću para“.
Sve te vrlo neugodne afere, poput „Krušika“ (granate), „Jovanjice“ (droga) ili veza državnog vrha sa mafijom (Velja Nevolja) određuju tok političkih i javnih odnosa u Srbiji, već neko vrijeme.
Po svemu sudeći to je posljedica napuknuća u unutarstranačkoj strukturi vlasti i moći, koja se sada kontrolirano i dozirano izljeva u javnost poput političko-interesne kanalizacije i zagađuje sve oko sebe.
U toku je ozbiljna borba moćnih kontrolora u kojoj je sve dozvoljeno.
Vučićeva ekipa se ozbiljno „pošaketala“ između sebe i sada cijela Srbija, ali i dobar dio regiona plaćaju cijenu, te borbe moćnih klanova.
Srbijanski hibridni rat za domaću upotrebu je u punom jeku. Možda se na kraju, umjesto izmišljenog "Srpskog sveta", pozabave stvarnim problemima "otete i zarobljene države".
Nema komentara:
Objavi komentar