Nešto boje na nevješto oslikanom muralu u Beogradu razotkrilo je svu suštinu STVARNE politike srbijanskog režima u Beogradu.
Posebno pokazana odlučnost vlasti da se to malo boje pretočeno u lik i (ne)djelo ratnog zločinca i krvnika Srebrenice, generala Ratka Mladića, brani bez obzira na činjenice i cijenu.
Mural na kome Mladić salutira je slika i prilika beogradskog režima Aleksandra Vučića i njegove „ekipe“, koja misli da može prevariti cijeli svijet, ali i vlastitu javnost!
Beograd bi tako da dijeli lekcije, optužuje, sudi i presuđuje, kao da je nekakva regionalna moralna vertikala, dok u isto vrijeme planski i dosljedno negira presude Haškog suda i otvoreno relativizira zločine.
Klanja se zločincima i njihov zločinima. Ruga se žrtvama...
I ne samo to...
Nema ni tragova katarze ili suočavanja sa gorkim istinama, već se pila okreće naopako, pa se zločinci veličaju, nagrađuje ih se ili se promoviraju kao poželjni modeli. Sve u slavu „odbrane srpstva“.
U teoriji, za Vučića i ostale sve pluta u okeanu lijepih želja i očekivanja, ali kada se samo malo dublje zaroni u tu retoriku na svjetlo dana isplivava ona ista politika, koja guši Srbiju i region u zadnjih tridesetak godina!
Politika najkrućeg nacionalizma, prava jačega, negiranja drugih i drugačijih, prijetnji i potpunog izostanka empatije za žrtve najmostruoznijih zločina.
Vučićev „kerber“ ministar policije!? Aleksandar Vulin polaže cvijet isprod škrabotine Ratka Mladića, kao da se radi o nekoj žrtvi, a ne srbijanskom generalu iza koga su u Hrvatskoj, a posebno u BiH ostali samo krvavi tragovi, uništena imovina, pobijeni i osakaćeni ljudi.
Taj „Vulinov cvijet“ je ono što beogradski režim JESTE u svojoj iskonskoj nutrini. Lišen lijepog pakovanja i propagande. Ogoljen do kosti nacionalističke politke, koja je jednom zapalila region i opet bi, ukaže li mu se opet prilika!
Nije taj mural ili slično po Srbiji i RS samo slučajnost ili „iznimka“, već je to sama bit politike, koja se želi prikriti u nadi da će jednog dana...kada se stvore uslovi, opet bljesnuti „punim sjajem“ vlastite bestijalnosti.
Ali na sreću, postoji i ona druga Srbija, koja je pokazala da neće samo stajati po strani i nijemo posmatrati.
Da nije te druge Srbije, Mladićev mural bi i danas bio samo činjenica, nešto što se podrazumjeva i u šta se ne dira, dok Vučić lamantira o potrebi saradnje ili „Otvorenom Balkanu“.
Svega toga, ali ni drugih Vučićevih lijepih ideja neće biti, dok Srbija i njen režim ne shvate da se ratni ciljevi iz devedesetih ne mogu ostvariti ili dovršiti mirnim putem i na način svršenog čina.
Oni koji su crtali Mladića na nekom beogradskom zidu, nisu oslikali presuđenog ratnog zločinca, već trenutni srbijanski režim!
Zapravo, naslikali su Vučića, koji je samo poprimio oblik bešćutnog generala, jer forma je ista, ali je sadržaj prokleto sličan. Da ne kažem ISTI...
Nema komentara:
Objavi komentar