Postoji u mostarskom žargnskom govoru jedan izraz, kojim se želi ukazati kako je neka aktivnost samo gubljenje vremena i bez ikakvog vidljivog rezultata.
Suština je samo u zbivanju i glumi, a ne rezultatu na osnovu uloženog rada ili truda.
Iako se radi o izrazu ili glagolskom obliku koji opsuje (najčešće) žensku dječiju igru - „SEKANJE“ je u ovdašanjem žargonu samo sinonim za beskorisno traćenje vremena na poslove, koji tek pretendaju da imaju nekakav ozbiljan cilj, a zapravo su samo dio društvene igre i sastavni dio odrastanja.
Izarazom SEKANJE najbolje se može opisati i pojasniti trenutno političko i javno ponašanje šefa (svega i svačega) u entitetu RS – Milorada Dodika.
Kao i sama igra, koja nema jasan i definiran cilj, kao ni rok u kome se odvija i može teoretski trajati "beskonačno", tako je i Dodikova politika ponajprije strategija „pokušaja i greške“, kojom lider SNSD-a želi ostaviti utisak da nešto ozbiljno radi ili pokušava.
Dodik, tako ujutru najavljuje povratak u institucije BiH „pod određenim uslovima", a popodne sve to demantuje i kaže kako to, ipak - neće učiniti!?
Njegovo SEKANJE posljedica je vrlo skučenog manevraskog prostora u kome se našao nakon američkih sankacija, ali i jasnih poruka sa drugih najvažnijih političkih i diplomatskih adresa u svijetu da mora povući ručnu ili će pritisak biti još i veći!
Kako je Putin trenutno zauzet zbivanjima oko Ukrajine, Dodik se u svom SEKANJU okrenuo prema uvijek pouzadnim partnerima u regiji. Prije svih - Aleksandru Vučiću i Draganu Čoviću, ali u zadnje vrijeme i vrlo pouzadnom partneru - Zoranu Milanoviću.
Dodik je trenutno u fazonu „razmaženog djeteta“, koga se, eto - mora moliti, da (privremeno) ostavi svoju omiljenu igračku i malo se podruži i sa djecom, koja mu nisu draga, mada je osuđen sa njima biti na istom igralištu.
Glavni „molitelji“ u igri „SEKANJA“ su Vučić i Čović. Svako od njih iz svojih razloga.
Vučić, kao i obično glumata i dramatizira preko svake mjere, ali ima i jasan cilj, obzirom da mu pred izbore u Srbiji i sve jači pritisak opozicije nikako ne odgovara dalja radikalizacija u susjedstvu. Posebno, ukoliko iza takvih aktivnosti stoji „njegov čovjek“. Sve što Mile takne, odmah je kontaminirano i Vučić to jako dobro zna.
Motiv, zbog koga Dodika „moli“, Dragan Čović, je posve drugačiji i posljedica je podređenog položaja u koga se lider HDZ BiH sam doveo stavljajući sva jaja samo u Dodikovu korpu i bez „Plana B“.
Kako Čović, tako za Dodikom cupka i predsjednik RH Zoran Milanović, koji opet u vlastitom SEKANJU prijeti da ugrozi, čak i samog Dodika. Dodik se SEKA nepostojećim suverenitetom entiteta RS, dok se Milanović SEKA puno ozbiljnijim stvarima - ugledom svoje zemlju u NATO savezu i EU.
„Princip je isti – sve ostalo su nijanse“ – kazao bi Balašević.
Ovakva LOKALNA SEKANJA, možda i mogu proći kod naivne domaće publike i neuke javnosti, ali Dodikovo SEKANJE sa ozbiljnim državama i njihovim porukama je već vrlo ozbiljna igra. To je sve samo ne SEKANJE, na kome Dodik insistira i vjeruje da mu može proći na globalnom nivou.
On je toga itekako svjestan, ali pokušava glumiti da je jak i da ima odgovor na svaki izazav.
Prava je istina da Dodik živi u vlastitoj izmaštanoj stvarnosti – svojevrsnom „Matrixu Srpskog sveta“ u kome je moguće baš sve, pa i to da se najveće svjetske diplomatije nadmudre raznoraznim „političkim drangulijama“ u igri SEKANJA.
Što više insistira na igri bez igre – Dodik sve više pokazuje svoju slabost. (Pre)ostalo je samo „SEKANJE“...
Nema komentara:
Objavi komentar