Lider HDZ BiH i HNS-a Dragan Čović primirio se par dana i „sklonio u zavjetrinu“.
Dva su razloga za to; Očigledna propast njegove inicijative o ultimativnim promjenama Izbornog zakona BiH (u sadejstvu sa Miloradom Dodikom), te početak ruske agresije na Ukrajinu.
Što se tiče Izbornog zakona Čović nastavlja „istu pjesmu“ kao da se ništa nije desilo!? A desilo se puno toga! Prije svega, doživio je da mu na zakazane pregovore u Mostaru ne dođe baš niko!?, a što je organizovano prešućeno. Da se "ne vidi"...
I njegova reakcija na rusku agresiju je bila „trapava“, jer su mnogi ocijenili da je Čović zapravo propustio izreći jasnu javnu osudu Putinove vojne avanture u Ukrajini. Sve to je nekako bilo u rukavicama i bez stvarne snage izgovorene riječi. Preko posrednika, a ne „u kameru“ ili na nekom od skupova ili press konferencija. Pravi "Europejac" bi postupio drugačije, a ne kilavo i oportunistički...
Čović teško shvata ili ne želi da prizna kako su ova dva pitanja uzročno-posljedično vezana, te da je njegova inicijativa o promjeni Izbornog zakona BiH jednim dobrom dijelom propala, baš zbog sumnjivih veza sa ruskom diplomatijom, a preko savezništva sa Miloradom Dodikom.
Čović je previše vremena proveo u tom „toksičnom društvu“ da bi mogao računati na bilo kakvu snažniju podršku ključnih zapadnih zemalja. Osim par zamaskiranih autokrata, koji su kasnije puno mudrije i brže „promijenili ploču“ ili su jednostavno zašutjeli.
Lider HDZ BiH je vodio potpunu kontra-politiku u odnosu na glavninu Zapada na koga se kao pozivao i koja je rezultirala skandaloznim obraćanjem u parlamentu RS!?
Nakon riječi „čuvajte RS“ bilo kakva smislenija politička odbrana Čovićevih stavova bilo gdje, pa i u Hrvatskoj, nije bila suštinski moguća. Čović se sam „zakopao u rupu“ sa Dodikom i Vučićem i to prije svega, zbog svoje politike bez alternative i pravog „plana B“.
Sva jaja je stavio „u samo jednu korpu“ i igrao na opciju fino upakovane ucjene.
Previše je vjerovao Dodiku, koji je opet previše vjerovao Vučiću. Problem nije bio u toj regionalnoj „interkonekciji“, već u tome što se na ovo probrano društvance, planski i vrlo organizirano nadovezala ruska diplomatija i sam Putin. Data su i neka obećanja, na koje je ovih dana, nimalo diplomatski, podsjetio ruski „vanjski ministar“ - Sergej Lavrov.
I baš to je na kraju dovelo do teškog kuršlusa, koga Dodik i Čović nastoje minimizirati, a štetu nekako kontrolosti, dok se Vučić pokušava spasiti očajničkom reakcijom „u zadnji tren“.
Povlačanjem „odgovornih državničkih poteza“, a zapravo laganim, ali ipak značajnim odmicanjem od Putinove Rusije.
Čoviću sada nije preostalo puno manevarskog prostora.
Nakon dvostrukog debakla ostao mu je samo pokušaj da se „vrati u igru“, preko Zagreba, a što ovih dana i čini. Ide sa sastanka na sastanak. Od Plenkovića do umirovljenih generala.
I opet priča o Izbornom zakonu, kao da se u međuvremnu nije prelomila kompletna geopolitička slika cijelog svijata, pa i zapadnog Balkana.
Uz malu podršku prijatelja iz Zagreba, Čović pokušava tu priču nekako ostaviti u životu i nametnuti je kao jednu od važnih tema u BiH i regiji.
Ali teško će to ići, jer u svjetlu sadašnjih tektonskih poremećaja jasno je da BiH trebaju puno ozbiljnije i važnije promjene od onoga što traži Čović, a na šta ne želi pristati!
Njegova sudbina je, bez obzira na još uvijek žive veze u Zagrebu, praktički povezana sa Miloradom Dodikom, koji opet ne pokazuje znakove da bi, poput Vučića, mogao malo prikočiti. I tu se krug zatvara...
Vrč ide na vodu, dok se ne razbije....uz malu
pomoć „prijatelja“...NA PUTU ZA NIGDJE...
Nema komentara:
Objavi komentar