Kada je nedavno Vlada RH odlučila kupiti (polovne) francuske jurišne avione četvrte generacije „Rafele“ po, tvrdi se, paprenoj cijeni, ta trgovina se sasvim sigurno nije odnosila samo na nabavku skupih vojnih sredstva i pripadajućeg naoružanja.
Kapitalne investicije ove vrste, koje se mjere milijardama dolara ili eura, uvijek sa sobom nose i neke druge; što zvanične – što nezvanične sporazume ili barem načelne dogovore.
Dobre usluge, podmazane velikim novcem. Govori se o skoro milijardu i po eura, koje će iskeširati Zagreb! Kupovinom skupih aviona razvijaju se različiti odnosi zemlje prodavača i zemlje kupca; od transfera znanja i vezanih industrijskih poslova, do političkih i diplomatskih pitanja.
Samo je dilema, šta država-kupac smatra važnim u ovoj trgovini. Šta traži i očekuje...
Da li je to politička odluka sa ciljem jačanja veza sa tačno određenom zemljom ili geopolitički savezom ili je pak sve to stvar ciljanog razvoja određenog industrijskog sektora. U takvim poslovima uvijek ima mjesta za razne druge „posliće“, jer se ugovori o prodaji savremenih borbenih aviona ne sklapaju baš „svaki dan“.
Pomogla je, svakako, i jasno vidljiva profrancuska orijentacija premijera Andreja Plankovića, koja svoje korijene, vjerovatno, vuče još iz njegovih diplomatskih iskustava u Francuskoj.
Osim toga, „gola cijena“ aviona je samo osnova za nova i nova trošenja u plaćanje drugih usluga, jer savremene aparate ove vrste složenosti valja održavati, nadograđivati i servisirati.
Da se radilo o itekako važnom poslu za Francusku posvjedočila je i posjeta francuskog predsjednika, Emanuela Macrona, Zagrebu prilikom potpisivanja ugovora o prodaji, kao i nedavne dobre usluge Francuske vojske, kada su „Rafali“ više demonstrativno, a puno manje suštinski pokazali kako još i prije dolaska skupih aparata „štite Hrvatsko nebo“.
I to nakon vrlo neugodne epizode sa odbjeglim dronom iz Ukrajine, koji je pao na Zagreb.
Iako to nije potvrđeno, a teško je i vjerovati da bi se nešto takvo moglo oglasiti na „sva zvona“, po svemu sudeći, zvanični Zagreb je sa Francuskom sklopio i neki „deal“ oko diplomatske pomoći Pariza u nastojanjima da se na najvažnijim zapadnim adresama i mjestima odlučivanja progura ideja izmjene Izbornog zakona BiH, a na čemu insistiraju Dragan Čović i HNS BiH.
Kupljeno-prodato...valja sada krenuti sa konkretnim stvarima.
Jasno je da je pitanje Izbornog zakona odavno izašlo iz okvira BiH i postalo dio zvanične vanjske politike Zagreba!?, pa ne treba čuditi što su Čović i ostali zvaničnici odjednom postali „must-have“ gosti narazličitim susretima sa francuskim delegacijama, na kojima se uvijek nakon diplomatskih fraza obavezno pomene i pitanje „Izbornog zakona BiH“, te statusa Hrvata u BiH.
Trgovina očito itekako dobro funkcionira u stvarnosti, što je samo još jedna od „cigli“ u projektu Zagreba i dijela Mostara kreiranom sa namjerom da se podrška za političke projekte u BiH dobija i izvan toksičnog kruga lidera, kao što su Viktor Orban ili nedavno uhapšeni Bojko Borisov.
Snaga argumenta je zamjenjena snagom novca i eto zvaničnog Pariza u, barem načelnim, nastojanjima da se pokaže razumijevanje za stavove Dragana Čovića.
Cijena takve podrške je, mora se priznati - bila poprilično paprena.
Najvažnije je od svega znati da je na ovaj način Zagreb vrlo jasno (još jednom) pokazao da će koristiti SVE moguće mehanizme, od vojnih do diplomatskih i privrednih da ispuni Čovićeve želje.
U normalnom svijetu diplomatskih odnosa to se zove „otvoreno miješanje u unutrašnje odnose“. U slučaju BiH nastoji se prodati fraza o legitimnoj brizi sa sunarodnjake u susjednoj državi.
Pariz i Zagreb se vole, jer „ljubav je u zraku“ (i doslovno!)...od diplomatskih sastanaka, do degustacija vina i sireva...
Je T'aime,...
Nema komentara:
Objavi komentar