Živimo vrijeme digitalnog terora osrednjosti i gomilanja „sadržaja“ bez obzira na poruku i kvalitet. Slikamo, pišemo, komentarišemo, zagovaramo, vodimo "kulturne ratove"...svađamo se i mirimo. Vrijeđamo druge ljude i sebe...
Živimo taj „beskrajni dan“ u okeanu prosječnosti digitalnog vremena. Iako to ne želimo priznati, najamna smo snaga velikih tehnoloških kompanija, koje su nam omogućile da „urbi et orbi“ objavimo svijetu baš SVE što mislimo.
Možda ne baš sve, ali to je manje-više tako. Tehnologija više nije nešto što se treba posebno učiti. Mašine misle za nas i pružaju nam lažni osjećaj da „možemo sve“. Možemo biti mlađi, mršaviji...čak i neko posve drugi...izmišljeni „entitet“...lice iza digitalne maske.
Umjetna inteligencija radi za nas, baš kao što i mi radimo za velike kompanije. Ništa nije besplatno. Mada se nama samo tako čini. Zapravo smo ubjeđeni da su sva ta čuda moderne tehnologije „besplatna“. Igraju veliki i bogati na naše slabosti. Strast, emocije, strah, sreću, uzbuđenje...
Plaćamo vlastitim srećama i strahovima...interesovanjima i zabludama. Čitav se život, onima koji su umreženi (a takvih je većina) - događa baš na društvenim mrežama. Ako se nešto nije dogodilo na tim modernim „Agorama“, nije niti bilo. Ne računa se. Piši propalo.
Ipak, posljedice digitalnog ludila, plaćamo u stvarnom životu od krvi i mesa, samo ne vjerujemo da će se to zaista desiti. Sve je postalo tako-lako i dostupno...teško se oduprijeti. Razmisliti barem dva puta.
Nije to lako....znate ono „prilika čini lopova“. Šareno i glupo – dakle „atraktivno“!
U tom...i samo tom trenutku nam se čini da je nešto „sjajna ideja“ i uradimo to! Mislimo da je novo i „cool“...drugačije i „otkačenije“. Komuniciramo slikama i kratkim porukama na nivou djece u vrtićima. Jakih emocija, simbola i slika. Bitno je šokirati i „pokrenuti“ internet masu...sve ostalo je „u tom trenutku manje važno“.
Šareni ekran pod prstima „zove“ da pritisnemo tipku „OBJAVI“!
"Digitalni heroin" nas tjera da u virtualnom svijetu radimo stvari, kojih se u u realnosti VEĆINOM ustručavamo. Iz prosječnog korisnika Mreža, počesto, „istovari“ ono najgore iz njega. Prokleto je lako biti ohol i glup...prežderavati se po restoranima, suludo se voziti autom, selfirati se na opasnim mjestima...slikati se na nečijem mezaru!? (grobu), pa onda to „postaviti“ kao vlastiti pamflet i izjavu!
Sve to za taj „trenutak ludila“...za šaku lajkova i gomilu komentara. I onda kada se otrijeznimo...onda je kasno. Priča sa društvenih mreža nam se čini samo kao loš san koji bi htjeli što prije zaboraviti, poput teške pijane noći.
Mislimo da možemo vratiti vrijeme...ali Internet nikada, ali baš NIKADA ne zaboravlja! Nemojte ni vi, prije nego opet „opalite“ neku strašnu „cool“ fotku ili napišete neku glupu objavu ili komentar!
U „novom vrlom svijetu“ digitalni trag koga ostavite - nikada ne umire...ČUVAJTE SE...PRAVA „ČUDA“ I IZAZOVI TEK DOLAZE!
Nema komentara:
Objavi komentar