Kakve su realne šanse da za, manje od 24 sata, padne i u plamenu nestane ukrajinski avion sa tonama srbijanskog naoružanja i da se „zakuha“, kažu, „najveća afera“ u srpsko-hrvatskim odnosima u zadnje vrijeme? Ili se, barem, tako nešto čini.
Vremenska linija događaja kaže ovako: Negdje u noći sa subote na nadjelju, u Grčkoj se misteriozno ruši avion sa tonama naoružanja iz Srbije. Svega desetak sati kasnije u javnost se iznenada pušta vijest kako je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, imao namjeru „privatno“ otići do Jasenovca u čemu je spriječen od strane hrvatskih vlasti. Kasnije će se pokazati, „zbog nepoštivanja procedura“...
I sve to u vrlo stisnutom vremenskom periodu. Jedna važna vijest se praktički „nadovezala“ na onu drugu. Puno slučajnosti za jedno nedjeljno ljetno jutro....
Ova dva događaja su, kao, nepovezana i slučajna. Međutim, da li to baš tako? Da li sve samo igra slučajnosti ili je na sceni dobro organizovana „kontrola štete“? Razloga za sumnje itekako ima, posebno kada je u pitanju srbijanski predsjednik i vlast, koju kontrolira.
Ukliko bi se Vučićeva dugogodišnja vladavina u Srbiji morala objasniti najjednostavnijne moguće, onda bi za to bila potrebna samo jedna riječ - MANIPULACIJA. Manje-više, sve što Vučić radi ili govori u javnom prostoru Srbije i regije je neka vrsta manipulacije. Ljudima, događajima, činjenicama. U skladu sa potrebama određuje ritam i tok različitih afera i smicalica. Sve sa ciljem manipulacije javnim prostorom kao glavnim preduslovom svoje neupitne vladavine.
Sve ostalo su samo kulise. Uključujući i njegove najodanije ljude.
Što se tiče pada aviona sa srbijanskim naoružanjem i to iznad teritorija zemlje članice NATO saveza (Grčka), Vučić se svojski potrudio da ostane neprimjećen. U vatru je gurno dobro oprobanog člana svoje Pretorijanske garde - vojnog ministra Nebojšu Stefanovića. On je, iako načet aferama u kojima se itekako pominje i Vučićevom ime, pojasnio kako nije bilo ništa sporno sa oružjem proizvedenim u Srbiji, a koje je bilo namjenjeno – Bangladešu.
Tvrdi da su u paketu od 11,5 tona naoružanja bile „minobacačke osvjetljavajuće mine i školske mine“. Sve je navodno čisto i bez ikakvih nepoznanica, ali to će se znati tek nakon okončanja istrage ove, za Srbiju, jako neugodne afere.
Za Vučića bi za najveći problem bio ukoliko bi se pokazalo da je oružje iz aviona na bilo koji način vezano uz rat u Ukrajini, bez obzira na čijoj strani. Srbija, uostalom, imao već popriličan istorijat u vezi sa aferama povezanim sa sumnjivim izvozom oružja u šta je itekako svojevremeno bio involvioran ministar Stefanović, odnosno njegov otac (afera GIM i KRUŠIK).
U svakom slučaju ova najnovija afera sa izvozom naoružanja će se tek rasplitati. Biće vrlo zanimljivo saznati šta kažu „papiri“ iz aviona, sami (preživjeli) sudionici ovog događaja, te na kraju možda i dobiti odgovor na važno pitanje: Zašto je ukrajinski avion bio u plamenu prije nego je pao na tlo?
Vrlo je zanimljivo i kako je izvan cijele priče oko pada aviona ostao Alekdandar Vučić, koji se voli „plekati“ i u puno beznačajnije stvari od ovakvog krupnog događaja.
To jutro, nakon što su stigle vijesti iz Grčke, Vučić je, naime, imao važnije planove i poslove. Planirao je, naime, putovati i to „privatno“, do Hrvatske. Tačnije do bivšeg zloglasnog logora NDH Jasenovaca i Pakraca. Bez ranije najave ili bilo kakve uobičajne procedure.
Malo preko „grane“...
Još je zanimljive i bizarnije da je Vučićeve planove putovanja Hrvatskoj razotkrio niko drugi nego njegov čovjek od najvećeg povjerenja u susjednoj državi – član vladajuće koalicije - Milorad Pupovac.
Zvanična verzija kaže da je Vučić pozvao Pupovca da mu kaže da će da skokne do Hrvatske, te da da mu se pridruži. Pupovac, međutim nije prekinuo vezu i krenuo na put, već je prema vlastitom priznanju odmah nazvao premijera RH Andreja Plenkovića i saopštio mu Vučićeve planove!? Ostatak priče je dobro poznat i očekivan. Hrvatska blokira najavljeno putovanje Vučića, zbog procedura, dok iz Beograda - istog časa stižu, ne jedan, već nekoliko odgovora.
Vučić se opet zadovoljio svojim glasnicima, dok je za sebe ostavio tek misteriozni post na društvenim mrežama o tome kako to „Srbi neće zaboraviti“.
Za viku i galamu bio je zadužen „drugi ešelon“. Premijerka Brnabić, uobičajno oštri i opskurni Vulin, te nimalo diplomatski nastrojen ministar vanjskih poslova Nikola Selaković. Rezultat svega ovoga? Afera velikih razmjera. Bura u čaši vode...samo, jer se Vučiću nije dalo petljati sa formilanostima i jer je želio putovati privatno.
I sve to u nedjelju ujutro u vrijeme godišnjih odmora i vrućina...diplomatske „bonace“, koja nije slutila na bilo kakav skandal. Posebno ne ovako velikih razmjera.
Ali šta se mora nije teško, pa ni napraviti aferu, kada joj se javnost najmanje nada. Javnost je možda bila iznenađena, ali „vremenska linija događaja“ itekako navodi na zaključak kako se tu, ipak zaigrala neka „igra“.
Da li je cijela afera sa „privatnim putovanjem“ Vučića bila samo dimna zavjesa za vrlo neugodni pad aviona sa srbijanskim naoružanjem? Odgovor možda nikada nećemo saznati ili ćemo ga spoznati tek kada to ne bude toliko važno.
Ipak, dobro se prisjetiti teorije dedukcije čuvenog (izmišljenog) britanskog detektiva, Sherlocka Holmesa, koji je znao reći:
Stavi na sto sve činjenice, koje znaš. Odbaci ono za šta znaš sigurno da nije moguće. Ono što ostane je istinama, ma kako zvučalo!
Nema komentara:
Objavi komentar