Novopečena kandidatkinja HDZ BiH za članicu Predsjedništva BiH, Borjana Krišto ušla je u kampanju sa doista nevjerovatnom izjavom, koja razotkriva cijelu pozadinu jedne politike, koja se voli kititi „europskim vrijednostima“.
Naime, Krišto je, ničim izazvana, izjavila kako su „Hrvati došli u situaciju da si ne mogu dopustiti politički pluralizam“!?
Krišto takvo stanje objašnjava „sustavnim nametanjem političkih predstavnika hrvatskom narodu“, ali je jasno da je takvom izjavom samo do kraja pojasnila ili bolje reći razgolitila cijelu jednu političku strategiju. Politiku obaveznog jedinstva u upornom suprostavljanju „političkom Sarajevu, ali i jedinstva u slijepom slijeđenju naputaka iz „političke Banja Luke“.
Radi se o jasno uspostavljenoj i planiranoj suspenziji demokratije i demokratskog višestranačja i to zbog „viših nacionalnih ciljeva“. Priznavši da među Hrvatima u BiH zapravo ne vlada politički pluralizam, odnosno da isti „ne može biti dopušten“, Krišto je bez obzira na iznesene razloge i argumente samo potvrdila tezu kako se svaki politički dinamizam planski sistemski suspreže i onemogućava. Dosta to govori i o demokratskim principima na koje se HDZ BiH stalno poziva i na kojima insistira.
Teza je slijedeća: Da bi se Hrvati u BiH politički pluralizirali u BiH potrebno je ispuniti sve političke želje onih, koji to sada praktički onemogućavaju pozivajući se na njihovu malobrojnost!?
U demokratskim sistemima princip bi trebao biti upravo suprotan, jer svaka „monolitnost“ - prije ili kasnije dovodi do neizbježne elitizacije društva i fenomena „stabilokratije“, gdje je navodna stabilnost poretka važnija od demokratskih principa i poželjnih političkih razlika.
Očigledan primjer za nešto takvo je HNS BiH u kome se i ono malo divergentnih stavova istopi „poput suza na suncu“. Zbog potrebe „jedinstva“ – naravno.
Iako to HDZ BiH ne želi priznati, jedan dobar dio problema, koje ova stranka ima proizilazi upravo iz njene „stožerne“ pozicije neupitnog političkog kolosa, koji određuje pravac i smjer, dok ostali politički i društveni faktori mogu samo to slijediti ili „ispasti iz igre“. Uzmi ili ostavi!
Bez korištenja „blagodeti“ stabilokratije, drugi su osuđeni na životarenje na marginama. Bez pristupa javnom novcu i kontrole nad državnim aparatom. „Računica“ je jasna. Nama kolač – vama mrvice.
Kada je suspenzirana istinska demokratija i višestranačje, te uvedena „stabilokartija“, onda se preko svega što nije vlasti ugodno za čuti prelazi kao „preko plitkog potoka“. Sve se jednostavno zaboravi. Kao što se to dogodilo sa odustankom Dragana Čovića od izborne trke i guranjem Borjane Krišto „u vatru“. Bilo, pa prošlo...
Jedan narativ se zamijeni drugim. Sadržaj ostaje isti...samo se par osoba zarotira....i onda opet sve po starom.
Dopuštanje višestranačja se uslovljava političkim ustupcima na najvišim novima u vrlo riskatnim okolnostima i bez odgovornosti. Stara priča opet je u igri.
Ono što smo tražili nismo dobili, ali ne znači da nećemo. Samo ukoliko „pokažemo jedinstvo“.
Dame i gospodo izbori mogu početi!
Nema komentara:
Objavi komentar