Od kada je postao premijer Crne Gore i to, u Mostaru bi kazali, „na guzove“, Dritan Abazović se ponaša poput ovećeg slona u prodavnici kristala!
Svaki njegov potez na kraju završava strašnom bukom polomljenog kristala i gomilom „srče“, koju je teško i pokupiti. Još malo pa se u toj imaginarnoj Abazovićevoj staklariji neće imati šta više polomiti...
Abazović je sjajan primjer kako politika može biti jedno u najavi i na riječima, a nešto potpuno drugačije u stvarnosti...kada se dokopaš važne funkcije...kad' moraš nešto raditi, imat' plan ili preuzimati odgovornost.
Dok se držao „teorije“ Abazović je još i mogao proći, mada je negova retorika opasno zaudarala na jeftini populizam. Znate ono; bombastični medijski nastupi u udarnim terminima, uzdignuto čelo, obračun sa kriminalom i brižljivo njegovana frizura i brada.
Onoga trenutka kada je ušao u djelujuću vlast, koja mora donositi odluke - mlađahni političar se zapleo kao pile u „trice i kučine“.
Na domaćem terenu je prvo „ispregovarao“, za mnoge vrlo sporan ugovor države Crne Gore i SPC, i tome eskpresno i vrlo očekivano ostao bez podrške najjače političke stranke, koja ga je podržava (DPS)! Možda je htio pokazati navodnu državničku odgovornost ili se nametnuti sa „jakim temama“, ali je isto tako morao znati da će jedan takav potez u duboko podijeljenom i posvađanom crnogorskom društvu imati itekakve posljedice. I imao je! Iznenađenje? Čini se samo za slabo upućenog ili namjerno „omađijanog“ političara bez dovoljno "utakmica u nogama".
Abazović je jednostavno sklopio oči i skočio u politički bezdan pa šta bude!?
Ta se priča i afera, tek treba „rasplesti“ i to sa sasvim izvjesnim vrlo lošim šansama da Abazović i dalje sjedi u fotelji premijera Crne Gore. Politička bura se još nije ni stišala, a premijer Crne Gore je uletio u još diskutabilniju i gotovo nevjerovatnu aferu.
Ovoga puta nije samo sebi pucao u nogu, već se politički metak doslovce strusio sebi u sljepočnicu!
Ko zna, možda će zauvijek ostati tajna šta je to Abazovića „nagnalo“ da u Srebrenici izjavi da na tom mjestu nisu ubijani Bošnjaci, već „ljudi“ i da su to počinile nekakve imaginarne „politike“.
Bez obzira šta je pravi razlog; njegov amaterski pokušaj da bude nekakav „filozof“ ili sasvim jasna namjera da se realtivizira najteži mogući zločin - rezultat je jednak - potpuni politički i moralni brodolom „dečka, koji je obećavao“.
Kažem obećavao, jer je nakon zadnjih afera njegova politička budućnost krajnje neizvjesna, pa možda čak i nemoguća.
Kod kuće se naivno posvađao sa onima koji su ga (možda nevoljko) podržavali, dok je u susjedstvu zatvorio sva moguća vrata, osim kod Vučića, Dodika i Porfirija, a to i nije baš neka referenca. Barem ne u demokratskom svijetu, gdje se vodi računa o procedurama i gdje se ne dovode u pitanje ili relativitiraju sudski utvrđene činjenice o najtežim ratnim zločinima.
Džaba sada i nekakvo izvinjenje Majkama Srebrenice i naknadna pamet.
Šteta je počinjena i Abazović će morati živjeti sa time. Bolje reći - „politički životariti“.
Mislio je da može žonglirati na nespojivim stvarima, ali mu se na kraju cijela ta skalamerija sručila ravno na glavu...pri čemu je pokvarena frizura najmanji problem.
Ili što reče Rambo Amadeus... Zbog burnih istorijskih događaja, pao sam u nervnu tenziju...molim nadležni organ da mi odobri odlazak u penziju!
Nema komentara:
Objavi komentar