Vučić voli da bude „učtiv“. EU je „pristojno“ poručio kako mu „ne pada na pamet“ da postupi na osnovu Rezolucije EU parlamenta, koja traži uvođenje sankcija Rusiji, ali i međusubno priznanje Srbije i Kosova.
„Vule“, napravno, nije bio „učtiv“, nego sarkastičan! Predsjednik Srbije je na „učtiv način“, EU - zapravo poručio da „odje..“, samo to nije jasno rekao, već je „primateljima poruke“ ostavio da sami razumiju stvarni ton i smisao njegovih riječi.
Vučić otvoreno prkosi i svima dijeli lekcije.
Izvana učtiv i uglađen – iznutra osion i isključiv. Forma evropska i građanska...sadržaj – teški radikalizam. Skriven iza lažnih imena (Haustor „Treći svijet)...„Šešelj“ bez stomačine i poganog jezika, ali sa suštinski - istim idejama...„Otvoreni Balkan“, kao zamjena za Veliku Srbiju, Kosovo kao srce Srbije, RS kao načelni dio BiH, ali stvarno u političkom, kulturnom i ekonomskom smislu dio iste geopolitičke teritorije. Nadovezane na Putinovu Rusiju.
Ovakav sadržaj, naime, ostaje kada se Vučićeva „priča“ oljušti od naslaga lažnog evropejstva i navodne brige za vlastiti narod. Ništa tu nema od stvarnog zalaganja za evropski Balkan i Srbiju. Isti projekat se provodi samo sa drugim sredstvima, prilagođenim sadašanjem trenutku i to je sve.
Svi oni koji u Vučićevim riječima i djelima vide nešto radikalno drugačije od (veliko)srbijanskog nacionalističkog narativa i mita su u popriličnoj zabludi. On samo troši ideje i vrijeme, dok naivna Evropa vjeruje da se sa Vučićem može dogovoriti...da je on političar, koji razumije realnosti i prilagođava se njima.
Iako se predsjednik Srbije svojski trudi da Evropu uredno svaki put razuvjeri, ona mu i dalje vjeruje i nada se. Ljubav je lepa, samo dok se čeka... Čak i kada pokaže puno više razumijevanja za opasne vojne avanture Putina u Ukrajini, nego za „signale“ iz Bruxellesa.
Šta još Vučić treba uraditi ili izjaviti, pa da Bruxelles konačno skonta da je sve to samo dobro režirana igra, koja nema kraja, jer Srbija traži ono što zna da ne može dobiti?! Vučić samo treba izgovor zašto se okreće Rusiji ili Kini, a ne nekakav pravi dijalog sa EU i Zapadom.
Danas je to Kosovo, sutra RS, prekosutra navodna vojna neutralnost. Vučić – sam ili u društvu Dodika samo mijenja „adute“ u nastojanjima da „varakanje“ sa Zapadom potraje do krajnjih granica. Ukoliko je moguće i beskrajno.
Sa druge strane sa Putinom sve ide puno „glađe“ i brže. Istina, Vučić (još) ne može sebi priuštiti luksuz da ode i posjeti Putina, ali tu je uvijek pouzdani Milorad Dodik da se pozabavi „prljavim poslovima“. Čak se za svaki slučaj u javnost, preko tabloida, pusti i priča o nekakvom navodnom sukobu Vučića i Dodika.
Evropa redovno nasjeda na takvu taktiku. Vučić pregovara i razgovara sa raznim delegacijama sa Zapada...Dodik je rado viđen gost u Bruxellesu i to „kao predstavnik naroda“.
Rezolucije se pišu i objavljuju, poruke se šalju, Vučić samo „vrti“ jednu te istu priču. Zašto? Zato, jer jako dobro zna da EU prijeti „praznom puškom“...da je kompromiserska i podijeljena...da unutar nje same ima svoje „spavače“...redom radikalne „suvereniste“, koji su skoro jednako bliski Putinu kao i on!
Znači, da se ne lažemo: Nije do Vučića - do Zapada i EU je!
Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k’o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu
Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva... (Desanka Maksimović)
Nema komentara:
Objavi komentar