U zadnje vrijeme se u javnosti i na društvenim mrežama dosta govori i debatuje o nekadašanjem najjačem mediju u Mostaru i Hercegovini – RTV Mostar.
Ova medijska kuća je odavno neslavno ugašena, (zapravo „ubijena“ i pokopana), ali to neke njene bivše uposlenike ne sprječava da o tom mediju nadugo i naširoko razglabaju. Uglavnom - vrlo površno.
Igra se na kartu emocija i nekadašnje „stare slave“, pri čemu se, vrlo zanimljivo, zaobilaze ili se pak minimiziraju pravi razlozi gašenja ovog medija.
Kao da se RTV Mostar, ugasila sama od sebe! Iz nekog nepoznatog razloga ili nekakve „više sile“. Nestalo struje?
Ukoliko su sudionici i protagonsti ovih javnih žalopoljki, terevenki i romantičarskih okupljanja slučajno zaboravili kako se temeljito slupala RTV Mostar, onda su, barem, mogli pitati one, koji to znaju i ne prezaju da to javno kažu.
Umjesto činjenica, javnosti Mostara i BiH, se nude tek vještio skrojeni fragmenti puno šire priče, koja svoj puni smisao dobija, tek kada se ispriča u cijelosti! Bez naknadnih intervencija i bježanja od onoga što je gola istina. I ništa više...
A istina je da razlozi gašenja RTV Mostar nisu ni dominantno politički niti pak trivijalni, kako se to želi nevješto prikazati i „dokazati“, već imaju svoja imena i prezimena...ljude, koji su vodili ovu medijsku kuću, bili njeni vlasnici i „menadžeri“, smišljali „fenomenalne planove“, koji su propali, te uposlenike ubjeđivali da je sve to za „njihovo dobro“. Razni „Safeti“, „Samiri“, „Alije“, „Narcisi, „Adnani“...
Rezultat sve te navodno „vješto vođene strategije rasta“ je opšta propast i put u ništavilo. „Snijeg“ na ekranu i zvuk statičkog šuma na radio frekvenciji!
Grad i javnost su „bez ispaljenog metka“ izgubili svoju RTV stanicu, koja je radila čak i u vrijeme najžešćeg rata, dok je većina zaposlenika doslovno potjerana na ulicu. O razmjerama nepravde, koja je ovim nanesena bivšim radnicima, govori i podatak da su mnogi od njih dobili parnice na sudovima, ali da se ništa od toga nije moglo naplatiti ili ostvariti pogašeno pravo, jer se „neko pobrinuo“ da tako bude!?
Baš kao što je i „volšebno“ nestao milionski dug ove medijske kuće prema državi i radnicima, koji su zbog toga ostali bez odrađenog staža, ali i penzijskog i zdravstvene zaštite.
I sada, nakon svega i cijele te ogavne nepravde, „neko“ bi opet da retušira tu žalosnu stvarnost...da nam, što bi Mostarci kazali, „kupi šejtana“ i uvjeri nas da je crno, zapravo „bijelo“ i obratno.
Da nad nama, koji smo stvarali taj mediji, „podmetali leđa“, kada je bilo najpotrebnije i najopasnije, sada izvrši svojevrsnu „lobotomiju“, a javnosti ponudi uljepšanu priču bez "gadljivih detalja".
Zato, jer misle da da je prošlo dovoljno vremena...da su se neke stvari zaboravile i da je došlo vrijeme za „retuširanje“. Za samo njihovu verziju priče. Kažu da to rade „za sjećanje i nove generacije“, za sve nas, a zapravo samo rade za sebe i svoje interese, kako su to većinom i do sada radili, ubjeđujući nas da smo „u istom čamcu“...
Mogu, jer u tome imaju, što aktivnu što prešutnu podršku jednog dijela bivših zaposlenika, koji u tome žele vidjeti samo lijepe stvari, nesvjesni da na taj način bacaju sebe same pod noge i opet postaju predmet manipulacije.
Nauka je takvo ponašanje već objasnila. Na Google pretraživaču samo potražite pojam „Štokholmski sindrom“!
„Radio, someone still loves you!“
Onakav, kakav si nekada bio, hrabar i odvažan, utjecajan i ponosan...prije nego su te "kurjaci" prerušeni u jagnjeće kože krkanski pojeli....kako vas samo nije sram?
Nema komentara:
Objavi komentar