"SVILENI" VUČIĆ: MA, KO NAS TO BRE ZAVADI?

 

U gotovo u svakom od svojih brojnih, mahom, vrlo introvertnih javnih nastupa predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, posebno naglasi kako će „učiniti sve da sačuva mir u regionu“.

Riječi su ovo, koje malo ko može na nivou semantike osporiti ili problematizirati. Nema se tu šta puno za nadodati ili oduzeti. Ljudima na prostoru bivše Jugoslavije (barem većini) je rata sigurno preko glave i ovakve najave djeluju poput laganog političkog sedativa.

Pravi problem nastaje onda kada se Vučićeve riječi pokušaju staviti u realni (geo)politički kontekst, lišen dobro poznatih i otrcanih fraza.

Vučićev jezik u odnosu prema državama i narodima iz okruženja je poprilično svilen, ali su mu zato potezi, koje povlači u potpunoj suprotnosti sa blagoglagoljivim riječima. Evo, recimo sa Bošnjacima, kaže želi razvijati, ni manje ni više, nego „bratske odnose“.

Opet lijepo, pa čak i pesnički rečeno, ali šta je sa ralnostima i onome što se zaista događa?

Pravi i prvi preduslov za bilo kakve, a posebno „bratske odnose“, trebalo bi biti nekakvo kvalitetno i iskreno pomirenje. Pristup u kome bi svi pokazali spremnost da priznaju svoje greške – da kažu da zaista žale, pa da se krene u dalje konkretne i na dobrim osnovama zasnovane projekte saradnje.

Međutim, takve strategije iz Beograda, ne da nema, nego je počesto u potpunoj suprotnosti sa onim o čemu javno razglaba!

Srebrenički genocid se negira, Vučić ili njegovi ljudi ohrabruju Dodika u secesionističkim namjerama, na sva zvona se propagira „srpski svet“, kao suštinska zamjena za ideju Velike Srbije, veličaju se i odlikuju ratni zločinci, negira se politički i ekonomski suverentet BiH preko jednostrano ustanovljneih kapitalnih projekata.

Sve to Vučić itekako dobro zna, pa ipak namjerno preskače sve ove stvarne probleme, koje sam potiče i strateški planira i odmah ide na „uspostavu bratskih odnosa“.

Poruka je Vučića da Bošnjaci trebaju više vjerovati njegovim riječima, nego vlastitim očima.

Dajte vi malo popustite oko tih stalnih inststiranja na prošlosti, pa čemi i mi malo da se odobrovoljimo – tako nekako zvuči ova Vučićeva poruka-priča, koji bi se bratimimo onako kako to njemu odgovara, a sve zarad mira koji nema alternativu. I riječi, koje izgovara, a iza kojih ne stoji ništa, osim šupljih fraza. Samo forma, bez sadržaja...

Da je Vučiću zaista do „bratskih odnosa“, onda o tome ne bi stalno pričao, već bi nešto konkretno radio. Pokazao činom da stoji iza svojih riječi!

Ali ne, on ne radi ništa od toga!

Samo kada mu je „opasna frka“ (kao sada), jer je došao u fazu kada su ga svi „pročitali“ povremeno, preko njemu beskrajano odanih medija, šalje generalno ohrabrujuće (svilene) poruke i očajnički kupuje vrijeme.

U stvarnosti sve ostaje kako je i bilo. Samo se privremeno sakrije ili prikrije. Dok ne prođe oluja ili kako „pritisak“. I onda sve po starom...do neke nove „prigodne“ prilike. U Vuleta je "turbo mašina".

Ma, ko nas to, bre ljudi zavadi! Vozi Miško! Gas, gas...