ZABORAVI, AKO MOŽEŠ: "DOKTOR" BI DA OPET BUDE "SARAJLIJA"...

 

Nenad Janković, alijas – dr. Nele Karajlić - nije četnik! On je samo BIO (po)četnik, kada je to bilo potrebno ili oportuno.

Kada je za ljubav režima i ideologa “Velike Srbije” (Ćosić, Milošević, Vukelić...) trebalo po bijelom svijetu prodavati ideju o iracionalnom sukobu na Balkanu u kome se “ne zna” ko koga ubija ili protjeruje.

Sukoba koga Zapad, navodno, ne razumije i koga se treba kloniti.

Janković je itekako bio dio te medijsko-političke mašinerije, čiji je zadatak bilo obesmišljavnje ratnih sukoba i svođenje cijele te vrlo krvave ratne priče na nekakve balkanske iracionalnosti i posvađanih “plemena”. 

Bivši pjevač „Zabranjenog Pušenja“ bio je onaj „drugi u redu“ iza „proslavljenog režisera“ Emira (Nemanje) Kustrurice u promociji politike, koja je donijela toliko zla na prostor bivše Jugoslavije i još uvijek opstaje, ali u nekoj drugoj, tobože, „umivenoj formi“.

 

Cijela „beogradska saga“ Jankovića obilježena je najblaže rečeno neprimjerenim, pa i primitivnim uvredama na račun, nekada njegovog, napadnutog i razvaljenog Sarajeva. Ubijenih i ranjenih građana pod nezamislivo opasnom ospadom.

Sve to je Janković gledao sa „pažljivo odabrane distance“ i solio sol na ranu. Glumio nekakvog rockera lijevih stavova u inostrastvu i svijetu putujući sa Kustom, dok je za domaću – srbijansku upotrebu - bio pjevač, koji je slavio ratnog zločinca – Radovana Karadžića i cijelu tu politiku!?

Danas bi to Nele sve da zaboravi ili opet relativizira, jer je on „daleko od toga da je četnik“, kako reče kod Ace-face na HTV-u.  A stvar je krajnje jednostavna i jasna. Za razliku od svog „havera“ Kusturice - Karajlić se nije baš najbolje snašao nakon njihovog raskida. Malo je pisao i knjige objavljivao (opet Sarajevo!), malo snimao nekakve „smiješne“ TV emisije, pa se na kraju (opet) vratio muzici.

Ali, jebi ga samozvani "doktore"...uz nova vremena i stare pjesme „Pušenja“, te Stefana Milenkovića i klasičnu muziku nekako ne ide veličanje četnika i ratnih zločina i zločinaca. Puno je to pitomija priča. Posebno za Zagreb, pa je Karajlić „okrenuo ploču“, nadajući se da se sve zaboravilo.

Ili barem većina toga.

Da se opet može pričati neka stara romantična priča sa „mirisom Sarajeva“...ali neće to tako ići Nele...doktore. Previše si toga, kada nije trebalo, odigrao na jednu propalu kartu. Kusta je barem iz te neslavne priče izvukao privatna „sela i gradove“ – veliku lovu i status Putinovog prijatelja, a ti si se na kraju - vratio na početak.

A gdje drugo, nego na temu Sarajeva, bez koga ne bi niti postojao kao javna ličnost ili umjetnik. „Istovario“ si se na grad i ljude, koji su te u svakom smislu definirali i sada očekuješ da ti oproste ili nekako zaborave.

Ili što Brega, koji se na vrijeme izvukao iz Miloševićevih kandži, poetski napisa...„Zaboravi, ako možeš...“  

E...pa ne mogu i šta da se tu radi! Doktore...od te tvoje teške boljke...lijeka nema!