Mađarski šef diplomatije, Peter Szijjártó, ustvrdio je u razgovoru za (nije nevažno!) hrvatsku državnu agenciju HINA kako je Milorad Dodik...pazite sada - "apsolutno
predan evropskom putu svoje države".
Objašnjavajući zašto se Orbanova Vlada protivi mogućim evropskim sankcijama predsjedniku entiteta RS Miloradu Dodiku - Szijjártó kaže kako "evropske sankcije nikad nisu uspjele nigdje“, te da „nema smisla kažnjavati demokratski izabranog čelnika, jer to samo pogoršava situaciju".
Mađarski prvi diplomata nije stao samo na tetošenju „evropejca Dodika“, već je aktivno ustao i u odbranu Srbije i Aleksandra Vučića ocijenivši kako je otuđenje Srbije „najgora moguća taktika“. Antizapadnu i antievropsku retoriku Vučića objasnio je "osjećajem razočaranja zbog izostanka približavanja članstvu Srbije u EU usprkos ispunjenim kriterijima".
Tako to ide...kada ima volje ima i načina...da se cijeli
zapadni kuršlus sa Dodikom i Vučićem svede na nekakvu frustraciju onih,
koji su - eto apsolutno predani evropskom putu, ali to niko „ne vidi ili
ne razumije“.
Kao da je ulazak u EU samo pitanje nekakvog opredjeljenja, a ne demokratskih standarda i običaja, koji su se i u Mađarskoj „pogubili“ nakon što je prvo ušla u zapadne saveze, a sada djeluje kao „advokat“ Putina i Rusije.
Sve što ne vidi ubjedljiva većina na Zapadu (EU i SAD), vidi Orbanova vlada, koja je više nego pristrana po pitanju Vučića i Dodika i to iz dva razloga.
Prvi, jer su Orbanu Vučić i Dodik „politički blizanci“ i drugi; jer Mađarska na ovaj način želi proširiti svoj geopolitički i ekonomski utjecaj u regionu. Nametnuti se kao „igrač“, koji onda može ostvariti svoje ekonomske ciljeve, ali i pojačati svoju snagu argumenata u stalnim napetostima sa Bruxellesom.
Može igrati na „Balkansku kartu“ putem kontrole političkih procesa, ali i kontrole energenata i investicija.
Insistiranja Mađarske na nekakvom „evropejstvu“ Dodika i Vučića nije ništa drugo nego puštanje političke magle i pokušaj da se relativizira i sakrije prava suština problema...a to je odnos Banja Luke i Beograda spram Moskve.
Logičnio je i zašto. Zato jer je i zvanična Orbanova Budimpešta na istim ili sličnim pozicijama samo što djeluje unutar zapadnih integracija, pa je time suštinski i dugoročno opasnija.
Uostalom, šta bi upšte trebalo značiti to da je Dodik "apsolutno predan evropskom putu svoje države", ukoliko on na dnevnoj osnovi proizvodi krize, pa samim time onemogućava normalizaciju odnosa unutar BiH, kao osnovni preduslov za bilo kakav „evropski put“?
Dodiku je kao i partneru mu Čoviću priča o „EU putu BiH“ samo sredstvo, a ne cilj!
Zgodna priča da se Zapad upeca na tu udicu i zaboravi na sve ostalo – puno važnije i značajnije od političkog procesa pridruživanja BiH ili Srbije EU, koji bi mogao potrajati godinama ili čak decenijama!
Cijela suština ove „evropske priče“ je u otezanju stvarnosti i dobijanju na vremenu. U slučaju Dodika i Vučića sve maske su definitivno pale i Zapad konačno „okreče ploču“, nakon naivnih vjerovanja da se Dodika i Vučića moglo pridobiti obećanjima i ustupcima.
To vrijeme je prošlo, pa je zato sada na raspolaganju „zadnja linija odbrane“. Orbanova Mađarska da (opet) zaštiti Dodika i Vučića. Ublaži prvi udar i zaštiti hibridne režime slične sebi.
Pričeka izbore u SAD...i onda da „završi posao“. Zna se u čijem interesu...
Nema komentara:
Objavi komentar