U svojoj novinarskoj karijeri nagledao sam se raznoraznih Izjava ili Deklaracija, ali bi doslovno na prste jedne ruke mogao izbrojati one koje su zaista bile važne ili su napisane sa ciljem da se nešto ozbiljno, važno i konretno uradi.
Gotovo sve su nazivane „istorijskim dokumentima“, ali bi se ogromna većina od tih „važnih papira“ u javnosti naglo zagubila - praktički odmah nakon što bi se na njima osušila tinta potpisnika... redom „važnih zvaničnika ili diplomata“.
U tu ogromnu grupu navodno vrlo važnih papira u kojima
se puno piše, a malo ili ništa suštinski kaže spada i najnovija Mostarska
izjava za budućnost sa konferencije „Mostar 2024: Dijalog za budućnost“, a
koja je održana u povodu obilježavanja dvadeset godina od obnove Starog mosta.
Svaka ovakva Izjava ima dva bitna elementa: formu i sadržaj.
Pa krenimo od forme, koja je, onako na prvi pogled - zanimljiva i obećavajuća. Više država, regionalni pristup, dobar povod... protokol.
Potpisnici Izjave su ministri vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Albanije, zamjenik ministra vanjskih poslova Turske, te ambsador Slovenije u BiH. Spisak potpisnika naglašava regionalni karakter i ambicije potpisnika, ali zašto onda među njima nema Srbije i Crne Gore?
Nisu radili uhodani „diplomatski kanali“ sa nama prvim susjedima ili je nešto drugo u pitanju?
Kako slučajnosti u diplomatiji, uglavnom ne postoje, jedino objašnjenje je da nama dvije susjedne države nisu pokazale interes za potpisati jednu takvu Izjavu, a to puno govori o stvarnim regionalnim odnosima u odnosu na one programirano afirmativne.
Sa konferencija i diplomatskih večera na kojima se najmanje jede.
Što se tiče sadržaja sve su to manje-više opšta mjesta uz pozivanja na velike ideje i inicijative. Postoji nekakva, barem krnja, regionalna opredjeljenost, ali se iz teksta Izjave nikako ne može zaključiti kako bi se sve to moglo i provesti, te u kojim rokovima.
Korištenje mostarskog Starog mosta, kao dobrog simbola nekakvog šireg povezivanja i primjera je očekivano, pa već i pomalo profano, jer se svako malo „svaka diplomatska šuša“ očeše o primamljivu simboliku Hajrudinove ćuprije, ali ne ode dalje od toga!
"Potvrđujemo predanost rješavanju pitanja od zajedničkog
interesa dijalogom, poštujući načela suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i
dobrosusjedskih odnosa. Prepoznajući urođeno dostojanstvo i jednaka prava svih
pojedinaca, ponovno potvrđujemo našu nepokolebljivu predanost zaštiti i
promicanju ljudskih prava sadržanih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i
Europskoj konvenciji o ljudskim pravima", stoji, između ostalog, u izjavi.
Može li uopštenije i šire od ovoga?
Gledajući ukupan kontekst konferencije, prisutne, kao i konkretni povod najviše razloga za zadovoljstvo ima Hrvatska, koja se opet predstavila kao „kooperativan faktor u regionu“, dok je najvažnija priča oko razloga rušenja Starog mosta ostala da tavori negdje u dubinama zaborava tzv. „nesretnog rata“.
U suštini Mostarska izjava za budućnost je samo lijepo napisani i pomalo distopijski diplomatski dokument opšte prakse, koji fino zvuči, ali nikoga ništa ne obavezuje.
Poput nekog „narodnog lijeka“ ili „ljekovitog čaja“, koji sigurno neće pogoršati stanje bolesnika, a ukoliko šta pripomogne – tim bolje.
Kamilica koja smiruje, ali ne snižava temperaturu i ne liječi razloge oboljenja!
Hajmo sada zajedno...
Ja pogođen nisam
Ni umro ni pao
Samo sam morao
Skočiti dole...
Nema komentara:
Objavi komentar