POLITIKA VOLI "POBJEDNIKE"
Čemu (zaista) služe čuvene „kompenzacijske liste“
na izborima u BiH?
Nije teško pogoditi ... služe za zbrinjavanje
„zaslužnih“ ili onih koji u politici ništa ne prepuštaju slučaju. Eto...
nekim slučajem im se jako dopalo to što vrlo malo rade, a dobro zarađuju, pa ne
bi da mijenjaju svoje „stare dobre navike“.
Doduše, ima i onih ni kojima ni kompenzacijske
liste nisu pomogle da se dokopaju dobro plaćene poslaničke fotelje, ali...
snašli su se oni nekako.
Jedan od njih je (još i lider stranke), ničim
izazvan postao i premijer!? Uz dodatnu „suspenziju“ Ustava – ako je nešto takvo - u iole normalnom svijetu - uopće moguće.
A sve ovo je, decenijama ranije zamišljeno, u
glavama raznoraznih međunarodnih zvaničnika, koji su u BiH provodili i
testirali modele, koje ne bi probali u vlastitim državama. Kao i
svaki put prema paklu i put prema kompenzacijskim nadatima je popločan
„dobrim namjerama“.
Stranci su, svojevremeno, smatrali da su velike
nacionalne stranke toliko jake da im one manje - iz opozicije ne mogu pararirati,
pa je izmišljen model suštinskog izbornog inženjeringa, koji je trebao „malima“
obezbijediti poneko mjesto na osnovu grupisanja većeg broja raspršenih
glasova.
U međuvremenu, ono što je zamišljeno kao „pomoć“
malima pretvorilo se u moćan „izborni alat“ velikih, koji ništa nisu htjeli
rizikovati.
Mjesto na kompenzacijskim listama je zato čin krajnje
milosti vrha stranke, pa nije čudo što su velikom broju „važnih“ političara
parlamenti - postali „drugi dom“.
Kompenzacija u punom smislu toga pojma znači da
se za „nešto“ dobije – nešto. Da se političarima kompenzira njihov rad za
birače, kako bi zastupali njihove interese, ali avaj... i na ovom izborima
ćemo, uglavnom, trampiti „nešto“ za još jedno - „ništa“.
Za većinu onih sa kompenzacijskih lista izbori su
(uspješno) završeni prije nego su i počeli!
Političari vole i priznaju samo pobjednike. Bez
obzira kako su „pobijedili“.
Pa nećemo valjda gledati u te „sitnice“...
