OTIŠ'O JE K'O STARI KOMUNISTIČKI LIDER... NAGLO I BRZO!
Aleksandar Vučić nije politički poražen – on
je politički ponižen!
Jedino tako se može objasniti vrlo ubjedljiva
pobjeda opozicije na upravo održanim vanrednim izborima, ali i spontano slavlje
građana nakon istorijske pobjede u Beogradu i širom Srbije.
Još jednom se pokazalo kako apsolutna vlasti –
kvari apsolutno.
Nakon toliko godina na vlasti tokom kojih je
„vedrio i oblačio“ Vučić je u svojoj zadnjoj (terminalnoj) fazi potpuno izgubio
osjećaj za realnost. Što je opozicija više pritiskala argumentima - Vučić je
sve više insistirao na svom stilu vladanja u kome je doslovno sve, ali baš SVE
– samo u njegovim rukama.
Na kraju je morao lako, čak i „prelako“! za
njegov stil političke komunikacije - priznati poraz, jer je razlika u glasovima
bila jednostavno - prevelika.
Da je kojim slučajem sve ostalo na par procenata gore-dole
za jednu od dvije dominantne liste – stanje u Srbiji bi sinoć, ubijeđen sam,
bilo poprilično drugačije. Osim toga, Vučić je kao i mnogi autokrati prije
njega osjetio kako (zaista) izgleda „bijes naroda“, kome je „dosta svega“ i
zato nije htio do kraja rizikovati.
Bio je uplašen!
Ta emocija mu se itekako mogla pročitati
sa lica dok je izgovarao rečenicu za koju je vjerovao da je nikada neće izreći...
„da – izgubili smo izbore“.
Atmosfera u Srbiji nije bila samo pobjednička,
nego dobrim dijelom i „revolucionarna“.
Dovoljno imam godina da bih se itekako sjećao
kako su na sličan način kao Vučićev režim u Srbiji sinoć, krajem devedesetih godina
prošlog stoljeća počele urušavati komunističke diktature na istoku Evrope.
Vlast građena decenijama doslovno se u par
(ključnih) sati pretvorila u gomilu nikome potrebne "političke starudije".
Upravo je tako sinoć u Beogradu izgledao i
napušteni „Ćacilend“ u Pionirskom parku, kao i pokunjena policija, koja se pod punom spremom povlačila pred građanima „naoružanim“ kamenjem.
Režim je pao i tako to izgleda kada se, samo
naizgled, moćna mašinerija krene urušavati.
Dovoljno je bilo „samo“ da „šef“ prizna da je „gotovo“ i da se sve samo raspadne. Iznutra, jer je sistem implodirao!
Od strane, do prije par sati, lojalnih kadrova,
koji su morali priznati da je car gol i da se to više ne može sakriti.
Bit sistema je postala očita i svima vidljiva, tako da je nisu mogli sakriti ni
najveći spin majstori.
Naime, postoje stvari, koje je nemoguće
popraviti. Trebao ih jednostavno odbaciti i nabaviti nove.
Energija građana oslobođena nakon godina neproglašenog,
ali funkcionirajućeg stalnog vanrednog stanja u Srbiji u kome je „glavni šef“
doslovno svakog dana plašio građane ovim ili onim crnim scenarijem... izdajama
i teorijama urote - sada mora biti što prije iskorištena kako se ne bi izgubio
„momentum“.
Opozicija je dala velika obećanja građanima i valja ih sada ispuniti.
Nadati se da opozicija ima neki dobar plan. Jedan
od prvih poteza treba biti čišćenje sistema od „Vučićevih spavača“, koji
će se sigurno pokušati "presvući". Možda već i jesu. I o tome
svjedoče iskustva iz padova komunističkih diktatura u Evropi.
Sinoćnjim „prevratom na izborima“, Srbija je
konačno izašla iz začaranog kruga nacionalizma, kriminala i nepotizma. Prva
šansa sa Zoranom Đinđićem nije iskorištena, jer je možda bilo još uvijek
rano, ali sada postoje realne šanse da se vlast konačno izmjesti iz uskih
krugova i ustoliči tamo gdje joj je i mjesto.
U institucijama koje će voditi izabrani
zvaničnici na demokratski način, a ne uz pomoć različitog političkog
polusvijeta, razgolićenih pjevačica sumnjivog morala, kriminalaca i beskrajno poslušnih
lažnih novinara i urednika.
Srbija je opet dobila šansu da se izgradi kao kako-tako normalna evropska država.
Nadajmo se da je Vučićeva vlast bila samo onaj
"završni udarac" repom „umiruće aždaje“, koja je počela svoj zlokobni
život prije skoro pola vijeka sa Slobodanom Miloševićem i njegovom „olako
obećanom brzinom“.
„Ulica“ ju je i dovela na vlast – „ulica“ ju je (još jednom) skinula...
