STUDENTI MORAJU UČITI NA ĐINĐIĆEVIM GREŠKAMA!

 

„Studenti“ su na izborima pomeli SNS i Vučića, ali tek sada slijedi pravi „posao“.

Prvi potezi, još dok vlast nije ni zvanično preuzeta, jasno ukazuju da su ljudi sa Studentske liste itekako svjesni odgovornosti, koju su pobjedom dobili „u naslijeđe“, te da se mora djelovati što prije.

Još dok je pobjeda „vruća“, jer će svako oklijevanje biti protumačeno kao "nedosljednost", pa možda i kao slabost ili strah.

Osim Studenata političku promjenu u Srbiji je sa olakšanjem dočekao i jedan dobar dio srbijanske javnosti, koji je do sada smjerno „marširao“ uz Vučića, te plašeći se posljedica - pristajao učestvovati u toj njegovoj igri „apsolutne moći“.

Dobar dio Srbije je konačno odahnuo, jer više neće morati gledati i slušati Vučićeve gotovo svakodnevne tirade u brojnim njemu naklonjenim medijima, koje je izdašno finansirao. Javnim novcem najviše.

Ova medijska imperija se prva ruši kao kula od karata, jer je izgubila „pravo na nekažnjivu laž“, ali i ogroman novac koji se slijevao u privatne džepove vlasnika „u potocima“.

Ono čemu svjedočimo je poprilično javno raspadanje do juče monolitnog sistema, koji je popustio pod vlastitim ambicijama da bude početak i kraj svega i da traje „vječno“.

Studentska pobjeda je omogućila da ta tiha, ali letargična i kompromisima sklona „tiha većina“ konačno izađe iz mraka u koga je sama kročila pristajući na mrvice sa stola vlasti ili se pak - samo panično bojala reakcije režima, koji ne prašta.

Nakon početnog šoka, Vučić se polako stabilizira, pa čak i prijeti, ali veličina njegovog poraza je tolika da je to samo slaba sjena nekadašnje moći. Osim toga, njemu prijeti i dalja degradacija javnog položaja u političkog ugleda nakon što brojne godinama brižno skrivene afere vlasti ili onih u službi vlasti - konačno izađu na svjetlo dana!

Sistem, koji se gradio godinama i zasnivao na apsolutnoj lojalnosti u zamjenu za novac, sinekure i privilegije ne može pasti preko noći.

To nije čak ni logički moguće obzirom na razmjere korupcije i svakolike zloupotrebe moći od strane Vučića i njegovog režima, ali važno je da je počelo. Što prije krene – prije će biti i okončano.

Studentima na ruku ide ta nova energija koja se pojavila u javnosti nakon što su skinuti „okovi šutnje“ i svojevrsna „omerta“. Kako među izabranicima i miljenicima režima, tako i među običnim građanima. Srbija sada ima drugu šansu da konačno izađe iz začaranog kruga beskrajne krize, koja se ciklički ponavlja.

Studenti najviše mogu naučiti iz propalog pokušaja od prije dvadesetak godina, kada su brojni loši kompromisi doveli do blokade novog sistema, a što je kulminiralo atentatom i ubistvom premijera Zorana Đinđića.

Studenti takve greške ne smiju praviti, ukoliko žele da politički prežive i naprave promjene koje su obećali. Sa vlašću, koja je bila sublimacija svega najgoreg što se u Srbiji događalo u zadnjih preko 40 godina nema i ne može biti novih loših kompromisa.

Sistem se ne može popraviti – može se samo potpuno izmijeniti!

U suprotnom – mrtva usta ne govore!