IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Svaki pokušaj, bez obzira od kakvog „autoriteta“ ili „zvaničnika“ dolazio, da se opravda...na neki način „objasni“ ili „stavi u pravi kontekst“, prikazivanje barem jedne sekunde filma o četnicima kao „dobrim momcima“ - osuđen je na propast! Jednostavno rečeno, nema tog' „argumenta“ ili „višeg cilja“, koji bi mogao objasniti tu - najblaže rečeno - ozbiljnu blamažu sa dugoročnim posljedicama. I to u ratu divljački poharanom i ubijanom Sarajevu. Svaka nova „naknadna pamet i objašnjenje“ samo vrijeđa zdrav razum onih, koji dobro znaju šta je u pravilu ostajalo iz te vojne formacije „ljubitelja neurednih muških brada, ljute rakije, bijelog luka i oštrih noževa“.

Iako je to još uvijek jako daleko od nekog ozbiljnog pritiska ili pravih sankcija - činjenica je da Milorad Dodik nikada nije lošije politički stajao u očima Zapada. „Šef“ entiteta RS i svega u njemu je na ozbiljnim iskušenjima. Polako se „zavrću zapadne pipe“, a politička javnost sve više propitkuje odnos Zapada prema omiljenom Putinovom političaru na Balkanu . Dodik je u svojevrsnoj polu-izolaciji sa tendencijom dalje marginalizacije...ali avaj! Pomoć ne stiže samo sa istoka Evrope ili Orbana...već i iz „Stanbola – s Bosfora“!? Jasno je zašto su međunarodni legitimitet Dodiku potrčali dati Vučić i Orban, ali zašto je to učinio i predsjednik Turske Redžep Taip Erdogan? Državnik, koji se volio pohvaliti, inače, teško provjerljivim podatkom - da mu je na smrtnoj postelji Alija Izetbegović (u četiri oka) ...„ostavio Bosnu u amenet“.

  Dodik je prešao granicu . Kaže da je to odlučio sam i da već „osjeća pritisak“. Da ne bude nikakve zabune javnosti o tome kakvu je politiku vodio i još uvijek vodi, sebe je uporedio sa Karadžićem i Mladićem. Presuđenim zločincima za najteža djela ratnog zločina! Time se svojevoljno stavio u isti status sa haškim osuđenicima, vjerujući da će mu to donijeti još veći „ugled“ među najtvrđim nacionalistima u entitetu RS, ali i Srbiji. Politički ga osnažiti, pred možda najteže izazove u karijeri... Poput svih desničara, koje se optuži i Dodik za optužnicu protiv njega tvrdi da se radi o „politički montiranom procesu“, ali je samo dobio ono što je već godinama sam tražio i „zazivao“. Još je i dobro prošao obzirom da je itekao odavno bio itekako „zreo“ za više različitih optužnica.

Reći će vam da je kriv pomahnitali bilder-kriminalac na steroidima ...“sud“, koji očigledne opasnosti nije uzeo za ozbiljno ili neki pripadnik policije koga istraga tek teba otkriti , a koji je nasilnoj i pomahnitaloj zvijeri odao lokaciju, gdje se krila nesretna žena. I tako je osudio na smrt! I sve će to biti samo dijelovi jedne te iste navodne „skandalozne informacije“ , nakon što su - kako se to već uvriježilo javno reći ili čak objaviti!? - „u javnost isplivali detalji“.   Prava i jedina istina je da je najveći krivac – sama država i njen očito nefunkcionirajući sistem! Da je sistem funkcionirao kako je to određeno – zakonima i Ustavom - nesretna žena, koja je ritualno smaknuta pred očima bezdušne internet rulje danas bi bila još živa, a nasilnik bi odavno bio iza rešetaka. Onemogućen da bilo kome nanese zlo.

  Tokom ratova i više agresija u bivšoj Jugoslaviji na HTV-u se emitirala - tada vrlo popularna TV emisija pod nazivom:  „Slikom na sliku“.   Pod krinkom " jednakog medijskog tretmana" aktuelnih vijesti i tema, zapravo se vodila dobro osmišljena propaganda sa ciljem promocije ili izmjene određenih politika. Dnevno-političkog ili strateškog karaktera. Bio je to mali medijski prozor za nešto kontrolirane samokritike , ali i otvorena pozornica za reletiviziranje konkretnih događaja i pojava. Krojenje informacija uz korištenje nešto istine i puno nagađanja i propagande. Stručnjaci za propagandu bi kazali...„prostor sive istine“. Sličan koncept , ali u novom vremenskom segmentu i drugom "formatu" osmislila je i srbijanska velikodržavna ideologija i to pod mogućim radnim slovom: „Zločinom na zločin“!  

  Američka „crna lista“ u BiH i na Balkanu se značajno proširila i uvećala. Najbližim saradnicima predsjednika RS – Milorad Dodika, koji je i sam već nekoliko godina na tom „popisu“.   Iz američkog State Departmenta su naveli kako je uvrštavanje predsjedavajućeg NSRS Nenada Stevandića, premijera RS Radovana Viškovića, člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i ministra pravde RS Miloša Bukejlovića, u skladu sa Izvršnom uredbom 14033. I to "zbog odgovornosti za ili saučesništvo ili zbog direktnog ili indirektnog učešća u kršenju ili postupku kojim je opstruisana ili ugrožena provedba bilo kojeg regionalnog sporazuma u oblasti sigurnosti, mira, saradnje ili sporazuma o međusobnom priznavanju ili okvira ili mehanizama odgovornosti koji se odnose na Zapadni Balkan, uključujući Dejtonski mirovni sporazum". Reakcija iz enetiteta RS je, kao i puno puta do sada, bazirana na relativiziranju i minimiziranju značaja ovakvih američkih odluka. Navikli su oni i na gore...Cvijanović...

  Kada formirate politički vrlo šaroliku koaliciju, onda mora postojati neki dobar (praktičan) razlog zašto to činite. Stranke različitih političkih i svjetonazorskih pogleda i stavova moraju pronaći „najmanji zajednički sadržalac“, kako bi se ta politička „skalamerija“ nekako održala u jednom komadu...do kraja mandata. Politička ideologija je u najvećem broju slučajeva zadnja stvar, koja veže ovakve partnere. Glavno „ljepilo“ u ovakvim pragmatičnim kolacijama je vlast sama i sve što ide uz nju. Od Njemačke i "Semafor koalicije" do BiH i "Trojke"... Baš tim putem krutog, ali itekako korisnog pragmatizma u osvajanju (dijela) vlasti krenula je i „Trojka“ (NIP, SDP, NS), nošena idejom da „treba progutati gorke pilule“  za zajednički interes. Stati u isti red . Na istu liniju političkog odlučivanja i djelovanja. Otvoriti „novi početak“.  

  Dok dobar dio EU, najglasnije do sada, poziva na sankcije notornom Miloradu Dodiku, predsjednik RH Zoran Milanović, Dodika sasvim ležerno poziva na intimno ljetno druženje na jednom od hrvatskih otoka. Dodik poziv prihvata i stiže u stilu – helikopterom. Ipak je on „Glavni Baja“.   Lagana rana večerica i takve stvari...slično kao i kada je u „neformalnoj atmosferi“ jednog nedavnog ljeta Milanović uz iće i piće ugostio i mađarskog premijera Viktora Orbana. Još jednog ljubitelja uplitanja u BiH. Na meniju nisu suštinski bili „plodovi mora“ ili neke druge morske delijice , (iako je i toga sigurno bilo), već nešto drugo. Za stolom uz more je, iz svega što se nakon sastanka-večere moglo saznati, bila – BiH!

  Kada je doslovno posjednut u fotelju prvog čovjeka HDZ-a tadašanji strogo centristički političar vrlo europskih manira sa izvjesnim lijevim „inklinacijama“ , Andrej Plenković, imao je na umu jedan važan plan i zadatak! „Duboka stranka“ (faktor „Šeks“!) svjesna pogubnosti zaluđenog desničaranja i novi lider namjeravali su „djelovanjem odozgo“ - promijeniti HDZ! Izvesti ga iz zone Pokreta , pomjeriti prema centru i ono najvažnije - što više ga očistiti od pošasti sistemske, kapilarne korupcije. Ali, umjesto da promijeni HDZ, čini se da je ta stranka, nakon svega, promijenila samog Plenkovića! Nakon početnog entuzijazma vrlo brzo se pokazalo kako Plenković obično ide drumom, a HDZ šumom . Nekadašnji zastupnik u EU parlamentu je došao da bude „brižni tatica“ stranke, ali se ispostavilo se da baza, odnosno vjerna sljedba Pokreta i dalje želi samo Ć AĆU!

  EU, odnosno najviši zvaničnici ove ogromne i važne političko-ekonomske integracije, uvijek žele sagledavati stanje u BiH po principu ničim opravdanog optimizma ili neke nepostojaće pozitivne projekcije . Kao teško je stanje...ali, ako se hoće... onda se i može. Čak i kada se usude progovoriti malo oštrijim jezikom, opet to zvuči nekako nedovoljno čvrsto i upozoravajuće. Više djeluje kao dobronamjerni savjet zabrinutog oca , koji misli da uvjeravanjima, sitnim prijetanja i obećanjima može urazumiti svoje nestašno čedo . Nije bilo puno drugačije ni nakon posljednje sesije o BiH u Bruxellesu, koja je naprosto kiptila općim mjestima i frazama, koje dobre zvuče, ali malo toga znače. Opet se kao i sa početka devedesetih prošlog stoljeća naivno igra na kartu „mekog pritiska“, koji bi valjda - bez puno diplomatskog srkleta mogao vratiti stvari na svoje mjesto. Koje „mjesto“ – to niko pouzadno ne zna! Zato jer se EU sama vrti u tom "začaranom krugu" sa Dodikom i njegovim...