Iako ga u Hrvatskoj i dijelu BiH žele predstaviti
kao „moćnog lobistu“, radi se tek o klasičnom američkom birokrati „hercegovačkih
korijena“ iz petog ili šestog „ešalona“ Republikanaca.
I to u najboljem slučaju.
"Politička
(ne)jednačina" u BiH je postavljena na ovaj način:
Hrvatska Vlada "podržava EU put" BiH, ali u isto vrijeme lobira (u toj istoj EU) za stavove HDZ BiH, koji je opet čvrst politički saveznik SNSD-a!?
Stranke, koja otvoreno i uporno blokira "evropske ambicije" BiH i to u saradnji sa... HDZ BiH!?
Ukoliko neko misli da je Hrvatska od Francuske i Njemačke – dvije najvažnije i najveće zemlje EU kupila samo skupo i sofisticirano evropsko naoružanje najnovije generacije – onda nema pojma šta je međunarodna politika i čime se sve, zapravo... trguje.
Osim tehnologije i vojnih pitanja u ovakvim ugovorima na stolu se, u pravilu, nađu i teme ekonomije i politike. Najvažnija je politička saglasnost zemlje proizvođača da proda „sredstva“, a onda je sve na ostalo na ugovaračima.
Pa i tzv. „pitanja sa margina“, koja ne završavaju
na naslovnicama ili u udarnim vijestima, ali to ne znači da se o tome nije negdje
okolo razgovaralo, a možda i nešto dogovorilo.
Donald Trump je sada do kraja otvorio svoje
čuvene „karte“! U upravo objavljenoj Nacionalnoj sigurnosnoj
strategiji Bijele kuće - Evropi je namijenio ulogu američkog „geopolitičkog
privjeska“.
Evropsku uniju (EU) doživljava i tumači više kao mogućeg
dosadnog suparnika, nego važnog saveznika ili partnera, što je ona decenijama
bila. Puno mu je bliža ideja „novog suverenizma“ evropskih desničara kao
osnovnog pokretača procesa, jer zna da na taj način može puno lakše upravljati evropskim
poslovima.
EU radije vidi kao „skup slabih država“, koji
ovisi o sigurnosnim aranžmanima sa SAD (koje one same masno plaćaju!), ali i kao
prostor tržišta američkih korporacija. Oružja... prije svega.
Sve što za Trumpa nisu Evropa ili EU – jeste Putinova
Rusija!?
Umjesto da održi press
konferenciju kako to čine demokratski izabrani zvaničnici i kakav je red i
običaj u društvima koja se nazivaju demokratskim, gradonačelnik Mostara,
Mario Kordić, radije javnosti i "predstavnicima medija" piše svoje - "Otvoreno
pismo"!?
Doduše, barem se ovoga
puta gradonačelnik Mostara udostojio oglasiti zvanično sa odgovovarajućim logom
i legitimacijom Grada - na Internet stranici grada, a ne putem društvenih mreža,
kako to u zadnje vrijeme obično i često čini.
Države nastala nakon raspada bivše zajedničke
države nisu naučile (skoro) ništa iz svoje turbulentne i krvave prošlosti!
Zadnjih dvadesetak i nešto više godina
na sceni je bila samo „istorijska pauza“ u kojoj su se vidale ratne rane
i Evropa pokušavala uvjeriti da je Balkan nakon užasnog ratnog iskustva spreman
na neku vrstu resetovanja odnosa i građenja (novog) povjerenja.
Dok je „teška ruka“ međunarodnih agencija, sudova
ili diplomata važnih zemalja bdjela nad Balkanom stvari su se nekako i
pomicale naprijed, iako su su više bile pogonjene snagom ekonomskih realiteta i
tržišta novca, nego stvarnih promjene odnosa.
Ako sam bilo šta naučio u svojoj novinarskoj karijeri onda je to da nikako ne treba vjerovati da se o nekoj temi „ne pregovara“, samo zato jer su to „negirale diplomate“ ili čuveni „predstavnici međunarodne zajednice“.
Što se akteri ovih priča više javno i šifrirano trude negirati „glasine“ - to se kod mene više budi sumnja da to nisu nikakve „prazne priče“. Da tu ima nešto i da je ono što dopre do javnosti samo pokušaj da se testira teren i kasnije analiziraju reakcije.
Priča o teritorijalnoj reorganizaciji ili izmjeni Dejtonskog „paket aranžmana“ stara je koliko i sam mir u BiH.
Do prije nekih par sedmica malo ko u BiH i regionu je znao za lik i djelo izvjesnog Maxa Primorca. Osim onih upoznatih sa mrežom hrvatskih ...
