IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Majke u Pećini U Mostaru je već tada, bilo neko čudno vrijeme . O tome se nije previše javno pričalo, ali smo „svi znali“ da su stigli neki novi i puno neizvjesniji dani. Jedan cijeli sistem uvjerenja, načina života i običaja, građen godinama, doslovno se urušavao pred našim očima. „Čelični stisak“ Partije je polako popuštao i odjednom se otvorio neki sasvim drugi svijet pred našim očima. Mi „optimisti“ smo u svemu željeli vidjeti novo vrijeme i zazivali „blagodeti višestranačja“, ali se ubrzo pokazalo da su to bile samo puste želje. Negdje u pozadini cijele te javne kakofonije vrtila se neka druga priča, koja će svom silinom svoje destrukcije pokuljati u naše živote za najviše godinu ili dvije dana i doslovno sve okrenuti naglavačke. Mostar više nikada neće biti ono što je do tada bio!

  Do sada smo znali kako Dodikovi ljudi troše milione naših budžetskih novaca za lobiranje u SAD i da ta strategija itekako daje rezultate. Dodiku i ostalima su ukinute američke sankcije, a odnosi između Banja Luke i Washingtona nikada nisu bili prisniji.   Sada znamo da nije sve (o)stalo na „lobiranjima“. Dodikovi ljudi i što je još važnije njegova opasna politika jako su se približili Bijeloj kući, pa i samom Ovalnom uredu predsjednika SAD! Ugledni američki mediji (NYT, Politico), ovih dana u jeku kampanje za vrlo važne međuizbore u SAD, naširoko izvještavaju o više nego bliskim odnosima nekih Trumpovim ljudi ( James Blair i Chris LaCivita) iz njegovog užeg kruga utjecaja sa Dodikom i njegovim ljudima.

  Nakon izbora u BiH mnogi su požurili iznijeti tešku ocjenu kako je u našoj zemlji... „poražena ili izdata ideja građanske države“? Pri tome se malo ko pita: Da li ovakav ustavno-pravni sistem uopšte omogućuje da se ta ista građanska ideja realizira u nešto širem okviru od kruto zadatih - uskih koridora ? Odgovor na ovo pitanje je naravno negativan, jer je naš ustavno-pravni sistem primjer sulude atomizacije političkog odlučivanja, „etno zamki“ u procesu donošenja odluka, ali i suštinski zasnovan ponajprije etničkom, pa tek onda - na građanskom principu. I to jednim svojim malim dijelom.

  Ovi izbori su pokazali da nekada i manje može biti više! Evo, uzmimo primjer izbora za Predsjedništvo BiH, gdje je Denis Bećirović dobio čak stotinjak hiljada glasova manje(!?) u odnosu na prije četiri godine, ali će i dalje u tom najvišem državnom tijelu - predstavljati Bošnjake! Dobitnik je i kandidatkinja HDZ BiH, Darijana Filipović, koja je ušla u Predsjedništvo iz reda Hrvata, iako je osvojila nekih 80 hiljada glasova manje, nego Borjana Krišto prije četiri godine!? "Porastao" je i Bakir Izetbegović, ali tek da bi smanjio svoj frustrirajući zaostatak u odnosu Bećirevića, a što je, opet, više posljedica Bećirevićevog pada podrške među biračima, nego nekakvog Izetbegovićevog "uzleta".

Izbori koji su pred nama nisu samo „još jedni izbori“ ili su pak, kako tvrde neki navodno dobro upućeni - „nevažni“. Upravo suprotno – sve ukazuje da su ovo najvažniji Izbori nakon Daytona i da će konačni izborni rezultati biti i svojevrsni „referendum“ o budućnosti BiH u svijetu, koji se vrtoglavom brzinom mijenja. Ne bih, naravno, otkrivao svoje političke preferencije ili pozivao za glasanje za ovog ili onog kandidata – stranku ili koaliciju, ali bih itekako pozvao na obavezan odaziv na izbore , jer će na konačan rezultat utjecati i oni koji ostanu kući. Ostati kući i praviti se „politički mrtvim“ je – zapravo - najgori izbor koga možete napraviti!

  Kroz svoj mandat u Predsjedništvu BiH, Denis Bećirović, (SDP BiH) se provukao poput „šumskog ježa“. Polako, ali sigurno, te uz neznatno lagano šuškanje opalog žutog lišća. Kada bi zaprijetila kakva „opasnost“ brzo bi osmotrio situaciju , te se po potrebi sklupčao i sačekao da opasnost prođe, pa onda nastavio jednako kao i ranije. Polako, ali sigurno. Iako mu ime znači „more“, Denis Bećirević, je ipak više neka spora ravničarska rijeka, koja teče , a kao da stoji . Takav mu je i politički habitus . Ima velike, ali ne i prevelike ambcije, pa ne ugrožava one „prave stranačke šefove“, kojima dobro dođe kao dobar kadar. Još uvijek mlad, školovan i učtiv.

Aleksandar Vučić je podnio ostavku na mjesto predsjednika Srbije, ali ne brinite – ne ide on nigdje! Posebno ne u „političku penziju“. Ovo je, naravno, samo dugo pripremani brzi manevar, već viđen u slučaju Vladimira Putina i ruske hibridne demokratije , gdje se zbog poštivanja (barem) minimuma Ustava i zakona najmoćnija osoba u države doslovno „šeta“ s mjesta na mjesto - svekolikog odlučivanja . Čak i ukoliko treba izmijeniti Ustav. Sva svoja (velika) ovlaštenja Aleksandar Vučić namjerava ponijeti sa sobom!

  Vidno razočaran, pa čak i pomalo potresen gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, danas je ispred ono malo preostalih mostarskih medija i novinara ili pak onih koji bi to željeli biti... otvorio srce i dušu. Kordić smatra (ni manje ni više) nego da se protiv njega, ali i „interesa Mostara“ uvezala malo veća grupa (par desetina najmanje!? op.aut.) utjecajnih ljudi. Kasnije je i sam potvrdio da smatra da se radi o „ZAVJERI“ , te da ništa nije slučajno .

  Da se kojim slučajem bira „najveće iznenađenje“ ovog izbornog ciklusa u BiH onda bi ta „nagrada“ navjerovatnije otišla u ruke - Zdenka Lučića! I to ne samo zbog načina na koji se kampanja vodi, već i zbog njenog sadržaja u kome je Lučić „preskočio crtu“ i suprostavio se Draganu Čoviću... kao niko do sada . Dosadašnji oporbenjaci su uvijek dobro znali do koje „granice“ mogu ići, što je čak i išlo na ruku Čoviću, koji je onda mogao okolo besjediti da.. eto ima i neku „oporbu“ .