U svojim pažljivo pripremanim, bolje reći, pomno režiranim javnim nastupima predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ima izvorno autoritarni, običaj prozivati srbijansku opoziciju za sva probleme u toj zemlji. Pa čak i prijetiti „batinama“.
Pri tome se Vučić ne usteže niti od svođenja cijele priče na čisto „(u)lični nivo“, pa opozicionare prvo temeljito izvrijeđa, te ih onda pozove i na neuvijeni fizički obračun uz, često izrečenu poruku: Sam ću da vas sve pobedim!
Do sada su svi ti fingirani pozivi bili samo dio njegove „predstave“ za javnost sa ciljem „pokazivanja mišića“, ali na kraju se neko ipak odazvao na Vučićeve pozive „da se pobiju“!
Iako bez nekih previše jakih fizički atributa u vidu jače tjelesne građe, postarija ekipa predvođena opozicionarem Vukom Jeremićem, uredno je pokucala na Vučićeva predsjednička vrata u Beogradu kako bi ga upitala „u čemu je problem“?
Ostatak priče je naravno žešći politički skandal sa mirisom „ulice“, nakon koga je jasno da su sve te Vučićeve prijetenje bile samo „prazna priča“, a saznali smo i da se Vučić puno više plaši mogućeg javnog obračuna riječima i argumentima na nekom od medija od „šaketanja“ u holu zgrade gdje stoluje.
Pazi šta sve želiš. Neke od želja bi ti se mogle i ostvariti – kaže stara kineska polsovica, koju Vučić ili nije znao ili je na nju zaboravio u svojoj opsesiji obračunom sa opozicinarima putem teledirigovanih medija i njemu odanih novinara.
Dio regionalne javnosti je predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića, nazvao balkanskom verzijom Trumpa. Greška! Ta laskava titula, ipak ide u ruke Vučića. Evo i zašto...
Milanović je zapravo samo frustrirani politički „uličar“, sa viškom vremana i manjkom ustavnih ovlaštanja, koji „diže pritisak“ premijeru Plenkoviću, dok je Vučić sama personifikacija vlasti u Srbiji.
On je vlast kao takav – početak i kraj svega.
Baš kao što je i Trump zamišljao svoj boravak u Bijeloj kući, kao apsolutnu dominaciju na cijelim sistemom. No za razliku od Srbije, Amerika je ipak pravna država i funkcionirajuća demokratija, pa su ovakvi pokušaji na kraju doživjeli poraz. Istina, uz neke vrlo neugodne posljedice i dugoročne reperkusije.
Nego, da se vratimo na Vučićeve metode kontrole javnosti u Srbiji i dijelu regiona metodama medijske dominacije, manipulacije, kontrole i opsjene.
Vučić to radi kombinirajući tri jednostavna „alata“, koja glase:
Kontorola nad medijskim sadržajima i temama, korištenje vlastite pretorijanske garde kao štita i nastupa u sigurnom medijskom okruženju.
1. Kontorola nad medijskim sadržajima i temama
Vučićev tim to radi u skladu na najboljim tradicijma starih totalitarnih ideologija i hibridnih režima novije generacije u kojim sve postoji na papiru, ali je to samo opsjena i izgovor za vođenje vlastite medijske i kriptopolitičke agende bez presedana.
Na dnu hranidbenog lanca su brojni srbijanski tabloidi u kojim je sve moguće i gdje su tema pažljivo odabrane po princupu šta nas briga, da li je istina, važno je je da je korisno i da dobro zvuči.
To je teren na kome se testiraju „medijski baloni“.
Najuspješniji od njih ili oni koji se pokažu kao efikasni iz nekog razloga, odmah se po principu spojenih posuda ubacuju u mrežu portala, te televizija sa nacionalnom frekvencijom (uključujući i RTS), gdje opet gomila „analitičara“, pa čak i očiglednih čudaka i ridilula svake vrste dalje eleborira unaprijed papagajski ponovljene i montrirane medijske modele.
To su emisije u kojima se satima priča jedna te ista „šuplja priča“ u kombinaciji sa turbo folk estetikom u kojoj forma uvijek dominira nad sardržajem.
Zapravo sadržaj svega toga, nakon nekog vremena više nije uopšte važan, jer je najvažnije da se o nečemu stvori „percepcija“. Posebno kod neukog svijeta, koji lagano pada na opasno, bezobrazno i brzpotezno iznošenje neistina jezikom kafane i ulice.
2. Korištenje vlastite pretorijanske garde
Nakon što se se lansiraju gotovi medijski modeli i poželjni oblik razmišljanja na scenu stupa Vučićeva pretorijanska garda.
Ona ima zadatak da cijeloj toj predstavi dadne kakav-takav ozbiljan oblik autoriteta vlasti i navodnog postojanja neke strategije. Mučno je čak i gledati neke od tih likova iz Vlade ili državne uprave Srbije, koji su zarad Vučića spremni da se „prostru poput tepiha“.
U Beogradu to zovu „transfer blama“.
Vučićevi pretorijanci ili bolje reći politički gladijatori su ljudi bez vlastitog mišljenja ili stava. Oni su tu samo da urade ono što je Vučićev tim odredio kao scenario i tačka. Kao u onom vicu kada Mujo leti u svemir sa dva kera, pa mu iz kontrole leta kažu: Mujo ništa ne diraj od aparata i samo nahrani kerove!
Takvi solo nastupi su, pak prava uživancija za razliku od pojavljivanja u društvu Vučića. Povod nije bitan, bitno je da li je šef dobre ili loše volje.
Tu njegovi podređeni doslovno trepere, jer ne znaju hoće li i „Aco“ pohvaliti ili pak javno naružiti i predstaviti kao nesposobne, ali odane likove, koje treba „naribati“ i izazvati javnom ruglu za opšte dobro Srbije. Omiljena Vučićeva rećenica je: Dođi ti ovamo....i onda krene tarapana čistog i pataloškog zlostavljanja...
3. Nastupi su sigurnom medijskom okruženju
Nakon tabloida, manekenki i pjevača u formi TV analitičara i njegovih „saradnika“ bez trunke dostojanstva, po potrebi eto i Vučića u medije! Povod? Nije bitno. Šef će ionako reći šta je naumio!
Nema tu niti će biti iznenađenja. Sve pažljivo pripremljeno i osmišljeno. Od nemuštih voditelja, koji čitaju pitanja sa ekrana, do Vučića, koji je tako pozicioniran da ne dominira samo intelektulano nad „voditeljem-skretničarem“ i dijelom scenografije, već i fizički!?
Sve se u tim emisijama vrti oko Vučića, pa srbijanski predsjednik osim političke priče, ima vremena i da spašava prisutne u studiju koji su „kao pali u nesvjest“ ili da sa nevjerovatnom dozom prikrivenog zadovoljstva u govoru tijela i mimici iznosi po sto puta vrlo bizarne detalje...kao što su „ljudski ćevapi“, negativan stav prema ljetnim odmorima (zašto?), jedenje pasulja ili tumaranje knjižarama u New Yorku u kasnim satima, debelo iza ponoći!?
I tako dan za danom. Poput Trumpa i Vučić zapravo vodi svoj, od države bogato sponzorirani Reality show u kome je on i samo on jedina prava zvjezda. On je i učesnik i „Veliki brat“, kao zatreba.
Gospodar lutaka i kralj političke opsjene.
Sve dok mu neko na zakuca na vrata da mu ispuni neku od želja. Recimo da se pobiju. Ali i to bi Vule nekako pregrmio, ali nastup na TV bez režije i unaprijed dogovorenih tema i pitanja ga apsolutno užasava.
Sam u studiju bez došaptača i pripremljenih pitanja uz dobro pripremljenog novinara i oštrog opozicionara ili više njih – to je najteža Vučićeva noćna mora...Zato se to neće nikada desiti. Barem dok je daljnski vlasti kod Vuleta.
Srbija će zato i dalje gutati njegov reality show, kao u filmu „Beskrajni dan“.
Savršeni svijet, arkadiju užitaka u kojoj su, kako Branko Kockica pjeva „kuće od čokolade, a prozori od marmelade“...
Nema komentara:
Objavi komentar