Kako politika, posebno ona visoka, može biti hirovita i promjeljiva u vrlo kratkom vremenskom periodu najbolje svjedoče posljednja 24 sata na Zapadnom Balkanu!
Šta se sve nije izdogađalo u neobično zgusnutom vremenskom periodu...
Prvo je Vučić, naglo otkazao sastanke sa ruskim i kineskim diplomatama u Beogradu!? i to bez nekog posebnog obrazloženja. Posebno je važan „tajming“ ovog Vučićevog poteza, koji je uslijedio nakon što se drznuo upititi čak i „ultimatum“ NATO savezu!? Ponijelo Vuleta. Nije mogao odoljeti tom sirenskom zovu navodno moćne Srbije, koja bi da glumi „reginalnog policajca“.
Onda slijedi „obrazloženje“ da je Vučić loše i da treba odmor, ali da nema razloga za brigu. Za zdravlje najvjerovatnije – nama, ali za politiku itekako ima!
Vučić se tako
još nije oporavio, a za ljubitelje ideje „srpskog sveta“ stigao je novi
nenadani udarac...
Njihova udarna pesnica u BiH, Milorad Dodik, nakon što se raspištoljio preko svih razumnih granica, pa i onih dobrog ukusa je - „šaptom pao“. Prvo je prijetio blokadama, a onda „nalegao“ poslavši svoj potrčka Zorana Tegeltiju na telefon da prvo zakaže, a onda i održi zasjedanje Vijeća ministara BiH.
Dodik je tako u očima srbijanskih nacionalista ispao poput revolveraša, koji stalno prijeti i sa svima se „kači“, te onda naglo i nenadano odustane, bez izlaska na megdan ili dvoboj. Sada se pravda, kako je to učinio samo jednom. Jadno i politički beskorisno.
Prijetnja nije realizovana, Dodik je ispao „mlakonja“.
Nije samo “gorilo“ u Beogradu i Banja Luci. Zanimljivo je bilo i u Zagrebu, gdje stoluje predsjednik Zoran Milanović – političar sa najmenje deset suvišnih rečenica u svakoj izjavi.
Politički ridikul-zanesenjak, koji voli citirati mudrije od sebe i svima docirati, pristao je na sastanak sa „prvim u Bošnjaka“ Bakirom Izetbegovićem i to u društvu Stipe Mesića, dokazanog prijatelja i zagovaratelja cjelovitosti i funkcionalnosti BiH, kao ravnopravne države na Zapadnom Balkanu.
Sve ono što Stipe JESTE, Zoki NIJE!
Saopćenje sa sastanka je bilo očekivano uopšteno, ali je sami čin Milanovićevog pristanka na sastanak, pod ovim uslovima, za njega - neugodan čin.
Posebno u očima desničara, koji su ga - koliko do juče kovali u zvijezde i davali mu prednost čak i pred viđenijim HDZ-ovim prvacima. Jasno je „k'o dan“ da je sastanak sa Mesićem i Izetbegovićem izlobiran od strane onih kojima Milanović niti smije - niti može reći NE. Probao je, prijetio, omalovažavao, nudio nam sapun, ali je na kraju morao sjesti za sto.
Politika velikih očekivanja je ostala samo pokušaj. Milanović je htio biti Tuđman, ali je zaboravio da je prvog hrvatskog predsjednika RH samo opaka bolest spasila sudbine slične Miloševićevoj.
Zoki je mogao puno toga naučiti od premijera Plenkovića, samo da je htio i da ga nije „ponijelo“, kao kolegu Vučića u Srbiji. Htio je biti „glavni Baja“, poput njemu prihvatljivog Dodika. Cilj opravdava sredstvo...
Sastanak u Zagrebu je loša vijest i za Dragana Čovića, kome se polako zatvara manevarski poligon za igrokaz, koji potpomognut hrvatskom dubokom državom traje godinama u tamošnjem medijskom i javnom prostoru.
Ali, pustimo bahate balkanske političare, koji vole da misle da su veći, nego što im realno pripada.
„Stranci“ ne samo da su se uključili u "ubjeđivanja" „strana kako da postupe i šta da urade, već su i oni samo “kazali koju“.
Matthew Palmer, koji je nedavno preuzeo funkciju američkog izaslanika za izbornu reformu u BiH tako je kazao da će SAD "pomoći u postizanju dogovora, ali da je odgovornost na političarima iz BiH koji moraju biti spremni na kompromise i teške odluke".
Prema Palmerovim riječima, SAD u BiH žele vidjeti ograničene ciljane promjene Ustava koje bi uklonile etničke prefikse sa izbora za Predsjedništvo i za Dom naroda Federacije, te izbornu reformu u skladu sa preporukama OSCE-a, GRECO-a i međunarodnih sudova, uz zadovoljenje principa: jedna zemlja, dva entiteta, tri konstitutivna naroda.
Vrlo jasno i američki odlučno.
Nema prostora za neka velika naknadna tumačenja. Nije sporan samo Izborni zakon BiH, već i neka Ustavna rješenja. I to kakva...ona koja će ukloniti etničke prefikse sa izbora za Predsjedništvo i za Dom naroda Federacije... Opa bato...
Nešto slično poručio je i novi „Visoki“ Christian Schmidt, koji se konačno „osovio“ i skontao da on nije nikakv šef OHR-a za FBiH i ispunjavanje želja HNS BiH, već neko od koga se očekuje da će podržati demokratska i građanska rješanja u BiH na tragu najboljih evropskih i demokratskih principa.
Bez insistiranja na „čudnovatim kljunašima“ – političkim skalamerijama, koje se pod firmom „dobrih usluga“ nude BiH.
Pa ko to, sada može reći da 24 sata u politici na Balkanu nije puno za ozbiljne priče i događaje?
Nema komentara:
Objavi komentar