ČEMU ČESTITKE BAKIRE?

 

 U pravom moru vijesti, koje svakog dana pogledam, letimično preletim ili detaljno pročitam, jedan naslov mi je posebeno zapao za oko....

„Izetbegović čestitao Vučiću“ – naslov je koji je dominirao dobrim dijelom portala i društevnih mreža u BiH i regiji.

Šta je to tako važno moralo biti ili se dogoditi, pa da Bakir Izetbegović javno „čestita“ Aleksandru Vučiću - predsjedniku susjedne Srbije, poznatom po ohrabrivanju Dodika u njegovom rušilačkom pohodu u BiH? 

 

Da nije Vučić, možda u ime Srbije konačno priznao genocid u Srebrenici i druge brojne zločine u BiH ili se ogradio od politke rasturanja države od strane njegovog pajdaša Milorad Dodika? Pokajao se Vučić, eventulano, zbog vlastite gore prošlosti sa mirsom rasizma i kriptofašizma?

Ili je prestao daviti dvosmislene izjave, koje znače sve i svašta, dok se preko njemu odanih vojnika vodi sasvim jasna politika stvarnog podrivanja državno-pravnog uređenja BiH?

Čitam, ali ništa od toga nema u tekstu, koji govori o čestitkama, koje je Izetbegović poslao Vučiću.

Pa dobro šta onda to tako važno?

“Vučić može itekako pomoći i mislim da je ovo sasvim jasna poruka. Ovo je pružena ruka iz Beograda i Srbije i poslao sam Vučiću poruku u kojoj sam mu čestitao na ovoj odluci, dakle ne samo za Edina Vranja već i za sve predmete koji se odnose na ljude koji su navodno počinili zločine nad Srbima u BiH”, kazao je Izetbegović.     

Tako dakle....čestitke su uslijedile, nakon što je Vučić odlučio da riješi problem, koga je sam i ili preko svojih ljudi - kreirao!

Da je to tako, najbolji je dokaz činjenica da je predsjednik Srbije u klasičnoj maniri svilenih diktatatora jednostavno sazvao „koga treba“ – kurtu i murtu iz državnog aparata Srbije...i donio odluku. 

  

Sam samcat i bez ikakvih referenci na to zašto su hapšenja uopšte provedena i po kojem osnovu bilo kakve stvarne, mjesne ili univerzalne nadležnosti!

Tako to ide u Srbiji...Vule preko svojih ljudi kreira problem i onda...eto ti njega da sve popegla i pošalje poruku da je on za mir i saradnju.

Država to je ON. Srbija je Vučić.

Poruku je Vučić poslao i još pride iz beogradskog zatvora pustio uhapšenog Edina Vranja, a iz Sarajeva su stigle čestitke!

Nisu odobravanja, oprezni pozdravi ili dalja očekivanja, nego baš ČESTITKE...Mogao je Izetbegović u ovom slučaju biti puno oprezniji, ali nije. Zašto?

Jel' možda lider SDA zna nešto više od onoga što javnost zna ili je ta čestitka jednostavno „izletjela iz usta“, kao što se to njemu zna dogoditi?

Odogovor na ovo važno pitanje znaju samo Izetbegović i Vučić, a dobro bi bilo da i javnost što prije sazna sve detalje...ako ih uopšte ima.

Ako ništa drugo, onda zbog, politke Srbije, koja je ostala u dlaku ista. Posebno po pitanju iskrenosti, ali i tretmana onih, kojih su u BiH optuženi ili čak presuđeni za neke od najtežih ratnih zločina.

Pitate li mene, mislim da Vučić mora još puno toga učinti, a ne samo slatkriječivo govoriti i poruke slati, preko njemu beskrajno odanih medija, da bi mu se bilo šta čestitalo...i na kraju krajeva VJEROVALO.