Stanje u BiH se sa svakim novim danom sve više komplikuje i usložnjava. Skoro, pa do tačke pucanja. Pritisak se planski izvodi i proračunato dozira.
Dodikova „ekipa“ više ne ostaje samo na riječima, već sasvim otvoreno i bez ikakve zadrške pokreće konretne radnje, koje se mogu okarakterisati samo kao „uvod u kontroliranu secesiju“.
Polako i korak po korak...
Aktuelna je priča takva da će entitet RS biti „suveren u okvirima BiH“, a što je lukav pokušaj razbijanja države putem nekakvog nazovi „legitimnog političkog procesa“.
„Povratak na izvorni Dayton“ – to je narativ koji se gura kao legitiman politički cilj, iako se dobro zna šta iza toga slijedi...
Ono što Dodik nudi i što radi je suštinsko zagovaranje nekakve labave konfederacije, samo što se to (za sada) tako ne zove, već se stvari pokušavaju opravdati „poštivanjem“ Daytonskog sporazuma.
Hrvatska strana u BiH (HNS i HDZ BiH) uglavnom značajno šuti, mada s vremena na vrijeme, Dragan Čović ili ljudi oko njega izdaleka jasno daju do znanja da su u praktičnoj kolaciji sa Dodikom i njegovom vizijom budućnosti BiH. Stvari su se ogolile do same kosti, ali to međunarodnoj zajednici, kao da nije dovoljno da hrabrije i ozbiljnije pristupi krizi u BiH.
Šta još treba Dodik poduzeti, a Čović značajno odšutjeti, pa da se stvari u BiH konačno nazovu pravim imenom?
Najnoviji primjer je zajednička Izjava SAD i EU u kojoj se opet naokolo raspravlja i šalju poruke maglovitog sadržaja.
Imamo ozbiljnu zabrinutost, zbog sve veće podjele retorike u Bosni i Hercegovini. Pozivamo sve strane da poštuju i štite državne institucije, nastave konstruktivan dijalog i poduzmu korake za napredak na putu integracije u EU – uključujući i relevantne reforme. EU i Sjedinjene Države spremne su olakšati ove korake, navedeno je u zadnjoj Izjavi.
Stvarno, zar opet - nakon svega, priča o „pozivanju svih strana“ i „konstruktovnom dijalogu“? Pa zar „strancima“ ZAISTA nije jasno ko su ti stvarni generatori krize u BiH i kuda oni idu?
Zar je bilo teško spomenuti u Izjavi notornog Milorada Dodika i osuditi njegovo bahato ponašanje, ucjene i rasturanje države pod izgovorom „izvornog Daytona“?
Zar, osim strana u BiH, nije trebalo upozoriti i susjedne države naše zemlje, koje se ubiše od uplitanja u unutrašnja pitanja BiH, iako to nevješto negiraju? Toliko nevješto da bi to moglo biti jasno i očito čak i onima koji „pojma nemaju“ o zbivanjima u regionu.
Iz nekog razloga „geopolitički Zapad“ i dalje nastoji igrati "u rukavicama", što za posljedicu može imato samo dalju eskalaciju, a nikako smirivanje situacije u BiH!
Da Dodik zaista želi spustiti loptu, onda bi to uradio već odavno, a ne bi samo pojačavao vatru ispod „bosanskog lonca“.
Na sceni je opet politika bez politike i stanje „zabinutosti“, koje lijepo zvuči u diplomatskim izjavama, ali zapravo nema nikakvog efekta na planu smirivanja stanja na terenu.
Dodik, kao i sve bahate autokrate, najbolje razumije samo jezik jasnih upozorenja, dok mu priče „o svim stranama“ sasvim sigurno imaju okus „diplomatske kamilice“, nakon koje samo može - relativno mirno, nastaviti ono što već uveliko radi.
Planski, polako, korak po korak i uz dozirani oblik nestabilnosti.
Zašto se Zapad pravi da to ne vidi?
Nema komentara:
Objavi komentar