Šta je premijer Mađarske, inače članice EU u NATO, Viktor Orban, radio u nekakvom restoranu pored nabujale rijeke u Laktašima?
Stigao je tamo vojnim avionom!? kako bi se „radno i prijateljski“ susreo sa notornim Miloradom Dodikom i premjerom RS Radovanom Viškovićem. Poveo je i svog ministra vanjskih poslova, kako bi ova, „neformalna“ posjeta bila još uvjerljivija.
I sve to u vremenima kada njegova „kopija“ u BiH – Milorad Dodik pokušava izvesti dugo planirani „povratak nadležnosti“ na nivo entiteta RS, uz orkestriranu podršku iz okruženja.
Važan dio te podrške – možda i najvažniji sa međunarodne tačke gledišta, je baš Orban, koji već jedno duže vrijeme šalje signale da ga BiH itekako zanima. Toliko da je u jedan od svojih ureda, kao slučajno, okačio kartu ovog dijela Evrope sa znatno izmjenjenim granicama!?
Veza Orbana i Dodika i tzv. novih evropskih desničara svakako je prirodna, zna li se kakvu politiku vodi mađarski premijer i njegov kolega u RS.
Sličnost sa političkim profilom Milorada Dodika je vrlo upadljiva. I jedan i drugi su započeli karijere kao nekakvi ljevičari, da bi kasnije ogrezli u nacrnjem nacionalizmu i negiranju gotovo svih vrijednosti na kojima počiva moderna Evropa. Posebno liberalnih.
Posjeta Orbana Laktišima, jeste neformalna i neobična po svojoj formi, ali je to i jako opasan potez, kojim se Dodiku željelo dati na važnosti, a entitet RS dovesti u određeni međunarodni kontekst. Bez obzira na restoran, nepostojeći protokol i par fotografija sa „druženja“...
Mađari su se potrudili da se sve odvije u tišini i bez puno buke, ali je jasno šta je bio osnovni cilj.
Orban na ovaj način samo nastavlja prkosti EU, ali SAD, jer je Dodika posjetio baš u trenutku kada se lider SNSD-a nalazi na meti najžeščih kritika, zbog svoje avanturističke politike, koja može samo izazvati novi rat, ukoliko Dodik zaista „ode do kraja“.
Dio je to i Orbanove regionalne strategije, kojom pokušava sebe i Mađarsku pozicionirati kao regionanog lidera i geopolitičkog igrača sa puno širim ambicijama, koje sežu daleko preko međunarodno priznatih granica njegove zemlje.
U prostoru bivše Jugoslavije Orban je prepoznao onu vrstu lidera, kojima i sam pripada, te se aktivno uključio nudeći svoje dobre usluge.
Baš zato je u odličnim odnosima sa Janezom Janšom i Aleksandrom Vučićem, a i dobar dio hrvatske (mahom desne) političke elite mu i pored loših istorijskih iskustava praktički „jede iz ruke“.
U tu ekipu se naravno uklapa i Milorad Dodik, posebno, jer je on najjači ruski čovjek na Balkanu, a to Orbanu itekako imponira, obzirom da je u više navrata pokazao kako bi interese EU vrlo rado, ako treba, podredio jačanju veza sa Moskvom.
Dakle, u priči o ručku u Laktašima poklopilo se više interesa i politka.
Ne treba smetnuti s uma ni ekonomsku stranu cijele priče, koja je uostalom navedana u šturom saopćenju nakon radnog ručka. Orban, naime zajedno sa svojom podrškom desnim političkim opcijama u regionu „u paketu“ nudi i ekonomske projekte mađarskih nacionalnih kompanija.
O tome se ne govori puno, ali je jasno da su ekonomske koncesije način na, koji Orban naplaćuje svoju podršku, a što je najjasnije vidljivo u kriminalnom preuzimanju nekadašnjeg naftnog giganta iz Hrvatske – naftne kompanije INA. Nije sve u ideologijama...ima nešto i u novcu!
Posjetivši Dodika, Orban je samo nastavio sa svojom politikom aktivnog miješenja u regionalne odnose uz kombinaciju tvrdih desnih politika i širenja ekonomskog utjecaja. Tapšući Dodika mađarski premjer jednim udarcam „ubija dvje muhe“, jer pruža podršku čovjeku, koga već podržavaju zvanični Beograd i Zagreb.
Mali je to „zatvoreni strujni krug“ političkih interesa u kome je Orban glavni generator, dok Beograd i Zagreb imaju ulogu „prenosa energije“.
U tom sistemu, koji se gradi već godinama, Dodik je samo „osigurač“, koji može iskočiti, ako zatreba.
Novi „račun za usluge“ Orban će uskoro ispostaviti u Beogad, Zagreb, ali i Banja Luku...
Nema komentara:
Objavi komentar