Svašta je napričao ambasador Ruske Federacije u BiH, u svom razgovoru za FTV.
Najkraće rečeno: Potpuno je to negiranje stvarnosti i svođenje vanjske politike Rusije na zvanični ratni propagandni narativ, kojim se želi opravdati invazija na susjednu zemlju, njen suverenitet i integritet, ali i na cijeli ukrajinski narod.
Argumenti ruskog diplomate, kao da su izašli iz nekakve „vremenske kapsule“, koja nas je odvela do Balkana sa kraja prošlog stoljeća, kada se očita agresija nastojala opravdati brigom za vlastiti ugroženi narod, dok se drugima osporavalo, čak i samo pravo na postojanje.
Baš kao što to danas radi Putin, kada tvrdi da Ukrajinci ne postoje, te da je Kijev, zapravo „stari ruski grad i srce ove velike zemlje“.
„Kalupi“ objašnjavanja razloga za agresiju i temeljito razaranje infastrukture jedne zemlje su gotovo „u dlaku“ isti. Sva je „sreća“ pa smo to, već mogli čuti od strane Miloševića, Karadžića ili Mladića, te nam je time lakše prepoznati ovakve diplomatske „balone“.
Ono što smo mi u BiH naučili na vlastitoj koži, Ukrajinci danas na svojoj „uče“ od ruske vojne i političke elite, koja pokušava odbraniti neobranjivo i svijetu prodati priču o „specijalnoj operaciji“ i „denacifikaciji“ Ukrajine.
Ovakve tvrdnje, čak i kada se najveći dio svijeta svojim očima uvjerio u barbarske razmjere razaranja ukrajinskih gradova, jasno govore o dubini moralne i svake druge krize u koju je upala Putinova Rusija.
Ili bolje reći tamošnji pažljivo posloženi represivni režim.
Putin je nekada možda i malkice morao glumiti nekakav „hibridni demokratski režim“, u kome samo formalno potoji višestranačje, ali sada mu ni to - ne treba. Dijelom, jer pokazuje svoje istinsko - pravo lice, dijelom, jer je svaka druga opcija – nemoguća. Ukoliko želi ostati na vlasti. A hoće...
Nekadašnja svilena rukavica oko željezne šake režima sada slobodno i bez ikakvih „demokratskih dekoracija“ mlati svuda oko sebe. Dobro je sada vide i oni, koji su, koliko do juče, itekako imali razumijevanja za Putina i njegovu politiku. Čak mu i zavidili na snazi i kontroli...
Ta željezna šaka sada najviše lupa po Ukrajini, ali i po vlastitim građanima.
Nema okupljanja, jer se odmah ide u „ćorku“, a svako ko se usudi reći da se u Ukrajini možda ratuje suočava se sa kaznom od 15!? godina zatvora.
Jasno je, onda, zašto ruske diplomate po svijetu horski i uporno pjevaju istu pjesmicu.
Kod Putina nema „labavo“, a što smo se mogli uvjeriti i prilikom njegovog skandaloznog obraćanja najbližim saradnicima, koji i doslovno „trepere“, pred neupitnim „šefom“ i čovjekom od koga im zavisi sudbina.
Nema nikakve sumnje kako je Putin, za sve ove godine zamaskirane autokratije, akumulirao ogromnu količinu moći, koje je itekako svjestan i koju je, bez imalo zadrške, spreman itekako koristiti.
Upravo zbog takvog „stanja stvari“ je moguće vođenje politike potpunog sljepila i zanemarivanja realnosti, a što se itekako dobro moglo vidjeti i u medijskom nastupu ruskog ambasadora u BiH.
U svojim nastojanjima da obnovi nekadašnju sovjetsku strategiju „ograničenog suverenitata“, Putin je zaglavio, već na prvoj većoj prepreci u Ukrajini. Ipak, to ne spriječava njegovog ambasadora u BiH da našoj zemlji pošalje vrlo jasnu, pa i vrlo prijeteću poruku:
- Ako BiH odluči biti članica bilo čega, to je unutarnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali što očekujemo – zastrašujuća je izjava ruskog ambasadora BiH.
Izjava koju itekako treba uzeti zaozbiljno, posebno jer je BiH pomenuta u istoj rečenici i kontekstu sa Ukrajinom. Prostora za neka velika „tumačenja“ šta se „htjelo“ reći nema...radi se o PRIJETNJI!
Sve to ukazuje da Putin neće olako odustati od nove-stare politke. Ima on neka „očekivanja“... Zato će Putinov režim, bez obzirana na probleme u Ukrajini, ali i samoj Rusiji - biti samo još odlučniji u nastojanjima da „pokaže snagu“.
Pa i konstrukcijama i pričama o tome kako se „pomaže Ukrajini“ ili se od nekoga nešto „očekuje“.
Stare navike, kazali bi Englezi...umiru teško!
Nema komentara:
Objavi komentar