KAD' RUSIJA BRANI DODIKA: "MEDVJEĐA USLUGA" IZ MOSKVE...

 

Rusija je opet stala na stranu Dodika i njegove opasne politike u BiH. Iz ambasade Ruske Federacije u Sarajevu tako je poručeno kako je za BiH „došao trenutak istine“, te da naša zemlja „ne može dozvoliti sebi da napravi historijsku grešku".

Poziva se i na "odbacivanje politizirane presude Miloradu Dodiku“, koja je, tvrdi se, „progurana pod zapadnim pritiskom".

Ništa novo ili drugačije što se tiče stava Moskve prema stanju u BiH. Putinov režim je odavno „izabrao stranu“ nametnuvši se kao „prirodni saveznik“ Dodika, koji je već duže vrijeme u otvorenom (geo)političkom ratu sa Zapadom.

I Dodik i Moskva se vode starim principom kako je... „neprijatelj moga neprijatelja – moj prijatelj“.

Tačka preokreta je nastala otvorenim svrstavanjem Moskve uz Dodika i Vučića u lobiranjima za odbacivanje Deklaracije UN-a o Genocidu u Srebrenici. Kasnije se samo nastavilo u istom pravcu, pa su Dodik u Vučić vratili uslugu Rusiji suštinskim podržavanjem ruske agresije na Ukrajinu.

Pri tome je srbijanski predsjednik, ipak bio dugoročno puno mudriji, jer je, onako ispod žita, koketirao i sa Zapadom (izvoz oružja za Ukrajinu), dok je Dodik poslužio kao samo Putinov vjerni pratilac, koji se pojavi u Moskvi svaki put kada neprikosnoveni lider u Moskvi pokuša poslati poruku Zapadu da ima svog vjernog igrača na terenu Zapadnog Balkana, koji se smatra zatvorenom zonom interesa NATO-a.

Dodik nema previše opcija, pa je prisiljen „igrati kako Moskva svira“.

Takva ga politika dovodi u još teži položaj prema Zapadu, koji ga ionako odavno „drži na piku“. To Dodikovo okretanje Moskvi toliko živcira Zapad da je posve moguće kako su sankcije protiv njega i njegovih ljudi više izazvane sluganskim odnosom prema Putinu, nego njegovim stalnim kreiranjem kriza u BiH.

Uostalo sve to uzročno-posljedično vezano o čemu svjedoči i brza reakcija u odbrani Dodika. Prvo se olglasila Putinova trbuhozbornica Marija Zaharova, a onda i Ambasada Rusije u BiH. Dodiku treba bilo kakva „zaštita“, dok Moskvi treba neko hoće biti njihov igrač na uvijek rovitom Balkanu.

Posebno sada kada se čini da je Vučić pod pritiskom srbijanske javnosti poprilično okrenuo ploču, mada nastoji ostaviti utisak da se ništa dramatično nije promijenilo. A itekako jeste.

Vučić je praktički isporučio Kosovo Albancima, nabavio avione i vojnu opremu zapadne proizvodnje, te odaslao tone i tone naoružanja za Ukrajinu, ali i Izrael. Ništa od toga nije dio „ruskog plana“, što je dovelo do niza „upakovanih kritika“ ili upozorenja koji su iz Moskve odaslani prema Beogradu.

Dodik je zato jedini preostali pravi ruski igrač na Balkanu uz ponešto rasute rusofilske strukture u Srbiji i Crnoj Gori.

Svakako je jedini koji može izazvati realne probleme na terenu i to vođen svojom nezasitom idejom da mora biti na vlasti. Mora, jer je to jedini način da zaštiti sebe i svoja ulaganja.   

Svako puštanje uzda za Dodika bi značilo ogroman rizak da se nova vlast pozabavi njegovim poslovima.

Ruska podrška Dodiku čini se za njega - dobrodošlom, ali to je samo dalje ukopavanje lidera SNSD-a u očima Zapada i konačan dokaz svega onoga u šta se sumnjalo ili se znalo.

Od „ruskog mede“... Dodiku je stigla „medvjeđa usluga“!