Rat u Evropi je već uveliko počeo, samo što ga
još niko nije zvanično proglasio!
Veliko je i pitanje i hoće li obzirom da se
tehnologija rata i ratovanja znatno promijenila u odnosu na neke ranije
periode. Savremeni rat ima više pojavnih oblika od kojih je onaj „vatreni“
samo završna faza jednog dužeg procesa, koji počinje hibridnim, a u
pravilu se nastavlja proxy sukobom.
Prva dva oblika rata u Evropi već uveliko traju!
Iako se ponekada čini kako „specijalni odnosi“ Milorada Dodika i Dragana Čovića pucaju ili da, barem, nisu onakvog „kvaliteta“ kakvi su bili prije pravosnažne presude lideru SNSD-a i sada već bivšem predsjedniku entiteta RS.
U stvarnosti... to je još uvijek itekako... daleko od istine!
U ovom slučaju možemo samo govoriti o promjeni forme
i retorike, ali nikako i samog sadržaja toga „specifičnog odnosa“.
Relacije Dodika i Čovića, naime, ne počivaju isključivo i samo na političkim
odnosima stranaka (HDZ BiH i SNSD), kojima oni suveremeno vladaju, nego su i
dio puno šire geopolitičke slike.
Živimo u vremenima kada više ništa nije „nemoguće“.
Sva pravila, sada već, „starog svijeta“ - više ne važe! Ono što nas najviše
frustrira je da ni nova pravila nisu još (do kraja) poznata... osim generalnog
smjera, koji je - jako zabrinjavajući.
Na sceni je neuvijeno globalno promoviranje gole
sile kao jedinog sredstva za postizanje svih ciljeva i
uređenja „novog svjetskog poretka“.
Sve ono što smo godinama gradili kao krhki
projekt međunarodne saradnje za neko sanjivo opće dobro, sada je
svedeno na ostatke ostataka. Na nekoliko nepovezanih „ostrva“, koja su dovoljno
bogata da bi takav „luksuz“ sebi još neko vrijeme - mogli priuštiti.
A i tamo se stvari opasno drmaju. U samim
temeljima.
U rock muzici, kao društvenom fenomenu, postoje brojne
samoproglašene „legende“. Postoje i oni, koju su doslovno „proizvedeni“ u taj
status iz razloga koji nikome nisu do kraja poznati.
Možda da bi im se bolje prodavali albumi od čega su svi imali itekakve koristi... u tom „hranidbenom lancu“ uvezanih interesa.
Ipak, ima i onih koji status „legende“ nose iz sasvim konkretnih razloga!
Najbolji dokaz da su Milorada Dodika itekako pogodile sankcije, koje mu je nametnula Slovenija, je njegova narovozna reakcija na zabranu ulaska u Sloveniju ili i tranzita kroz tu zemlju.
Na državnički potez Slovenije, koja je samo slijedila slične poteze, koje su već povukle neke evropske države, Dodik je reagovao nekakvom „zabranom ulaska“ visokim zvaničnicama Slovenije (Pirc i Fajon) u „njegov entitet“ - RS.
Doduše, nije to „tehnički“ uradio Milorad Dodika, već njegova nelegalna i marionetska „Vlada“, ali se još jednom pokazalo kako je cijeli sistem untuar BH entiteta RS u aktivnoj službi samo jednog čovjeka – Milorada Dodika.
Sve ostalo je samo fasada i farsa.
Napad dronovina na Poljsku – članicu NATO saveza
je puno veći problem, nego što se na prvi pogled čini.
Najveća opasnost nije u tome što su dronovi doletjeli do Poljske i što je većina od njih oborena (dok su ostali pričinili tek materijalnu štetu), već što je uopšte jedna takva akcija naređena i provedena.
Moskva zvanično negira navode o svojim dronovima na poljskom nebu, ali to samo dodatno pojačava, ionako jake sumnje da baš Rusija stoji iza ove jako opasne eskalacije. Razne teorije su naravno moguće, ali je to u ovom slučaju jako malo vjerovatno.
Psihološki oblik rata traje još od prije otvorenih sukoba, prije par godina.
Šta bi trebalo značiti to što su nam iz SAD
umjesto očekivanog ambasadora u BiH sa punim diplomatskim kapacitetom te
visoke i cijenjene diplomatske funkcije - ponovo poslale otpravnika poslova?
Ili još bolje pitanje: Zašto je već postojećeg „otpravnika“
zamijenio jedan drugi i to se već unaprijed uračunatim rokom trajanja od
godinu dana!?
To da neka država umjesto regularnog
ambasadora na toj poziciji ima otpravnika poslova nije nikakav presedan
ili nešto čudno, ali je vrlo neobično da se u „važnim i velikim ambasadama (a
to ona u Sarajevu svakako jeste) opet imenuje diplomata nižeg diplomatskog
statusa.
Najniži oblik političkog postojanja na „brdovitom
Balkanu“ je pokušaj da se u javnosti istupi na tzv. „moderan način“ – primjeren
vremenu digitalne Tik-Tok generacije.
Da se kopiraju nekakvi nejasni „svjetski trendovi“,
koje je započeo, Donald Trump, ali i dobar dio ostrašćene desnice od SAD do
Argentine i recimo... Holandije.
Nastup u kome je forma važnija od malo sadržaja.
Zapravo, veliko je pitanje da li sadržaja uopšte
i ima. Posebno onog državničkog, koji ide s funkcijom koja se obavlja. Iako nam
svima odmah na pamet pada srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, čija je javna
komunikacija odavno prešla iz domene neobičnosti u čudnost, pa
kasnije i u parodiju, neki od najboljih primjera „opuštenosti“ i „zaigranosti“
visokih (državnih) zvaničnika nalazimo baš u BiH.
Evo recimo nešto „neozbiljno“. Policija i vojska.
Notorna je i dobro poznata činjenica da HDZ BiH
itekako snažno i bez ikakvih propitkivanja podržava politiku Vlade
Izraela. Politički i kroz institucije.
To što ta ista (i nikada desnija) Vlada, čak i uz
snažna protivljanja unutar samoga Izraela, već mjesecima provodi Genocid nad Palestincima u Gazi - HDZ BiH previše ne zanima!?
Politički stav te stranke je da se
Genocid u Gazi treba jednostavno - odšutiti i praviti se kao da se ništa
posebno ne događa, iako cijeli demokratski svijet panično upozorava na
alarmantne vijesti o najtežim ratnim zločinima.
Takav politički stav je, naravno legitiman, jer uskoliko
su ta stranka i njeni kadrovi u Mostaru i BiH spremni „progutati takvu dlakavu
žabu“ – ko ih u tome može spriječiti? Sasvim je drugo pitanje šta su pravi razlozi
za jednu takvu real-politiku?
Iskrena simpatija ili čista pragmatika?
Decenijama se u svjetskoj geopolitičkoj misli
i praksi, smatralo kako veliki geopolitički savez Kine, Rusije i Indije - „praktički
nije moguć“.
Kako zbog divergentnih interesa ovih
državnih i demografskih svjetskih „teškaša“, tako i zbog vrlo vješte diplomatske
igre Zapada (predvođenog od strane SAD), koji je s Kinom i Rusijom ekonomski
sarađivao (i profitirao), dok je sa Indijom pažljivo gradio strateške odnose. Ti
odnosi su bili puno više od privrednih veza i zadirali su u pitanja sigurnosne
saradnje SAD i Indije, te razmjene visoke vojne tehnologije.
A onda se... pojavio Donald Trump!
Jasno je da se radilo o tajnom dogovoru . Dodik i njegovi ljudi su to, uostalom, i tražili. Sami su se nudili i kitili MAGA kapama i na ...
