Predsjednik entiteta RS i lider SNSD-a, Milorad
Dodik, došao je do zida. Ispucao je sve moguće manipulativne povuci-potegni
poteze i sada mu je samo preostalo da zaigra svoju... zadnju igru.
Da zaprijeti opštom krizom, stvarnom secesijom...
i da se ne lažemo - novim ratom u BiH!
Naime, nikako se drugačije, nego kao otvorene
prijetnje mogućim sukobima u BiH ne mogu protumačiti Dodikove izjave kako bi
osuđujuća presuda u njegovom slučaju bila... „smrtni udarac za BiH“.
Kao i svi vlastodržci ovog svijeta i Dodik pod
svaku cijenu i bez imalo ustezanja gura znak jednakost između njega, entitata
RS i cijelog srpskog naroda u BiH!? Vječiti vladari bez osjećaja za mjeru
samo tako i mogu opravdati svoje decencijske vladavine pozivajući se uvijek ne nekakve
više ciljeve i projekte, iako su konkretne koristi od tolike koncentrirane
moći – samo njihove.
Nakon izjave predsjednika SAD, Donalda Trumpa,
kako je brutalno napadnuta Ukrajina... eto sama „kriva za rat“, odnosno
da se puno ranije mogla nagoditi sa Putinovom Rusijom, postalo je do
kraja jasno u kome to pravcu ide Trump.
Novi-stari predsjednik SAD želi ispuniti većinu
želja kolege Vladimira Putina, dok su u toj geopolitičkoj priči Ukrajini,
ali i Evropi (EU) namijenjene samo uloge statista!?
Nekoga ko treba tek slijepo slijediti njegov novi
američki narativ i očekivati da će sve biti kako treba, iako nema nikakvih
garancija da bi zaista moglo biti tako.
Zapravo... puno je više razloga i argumenata da
više ništa neće biti OK!
Konačno se oglasio i Visoki predstavnik tvrdnjom
da entiteti nisu države, iako je to trebao napraviti, praktički, isti dan
kada je u Banja Luci na sva zvona proslavljen srbijanski Dan
državnosti (Sretenje), čime je nedvosmisleno izvršeno najotvorenije moguće
uplitanje Beograda u suverenitet i integritet BiH.
Državnost BiH je pogažena bez imalo ustezanja!
Tim prije, jer je proslavi u Banja Luci prisustvovao
cijeli državni vrh susjedne Srbije. To je sve opravdano nekakvim „specijalnim
vezama“, koje omogućuje Dejtonski sporazum i samo je loše pokriće i providan
izgovor za politiku čija djela puno više govore od nemuštih riječi i "pojašnjenja"!.
Svima koji su pratili proslavu u Banja Luci
bilo je jasno šta se time zapravo htjelo i kakve su poruke odaslane... a
one su vrlo zabrinjavajuće i najmanje se tiču „specijalnih veza“.
Vučić... dijelom i zbog problema u vlastitoj
zemlji poseže za dobrim komadom BiH, ali to je - samo dio istine! Cijela istina
je da projekat „što veće Srbije“ na štetu teritorija BiH traje već godinama i decenijama.
Da se samo u nekim periodima lukavo prikrivao, da bi se opet pojavio u još
radikalnijem izadnju.
Eskalacija aspiracija Beograda prema BiH događa
se u vremenima velikih geopolitičkih napetosti u svijetu i prije svega u
Evropi, a nakon što je postalo jasno da Trumpova Amerika skoro potpuno
mijenja svoje prioritete i pristupe.
Kada SAD postaju nešto znatno drugačije od
onoga što smo do sada znali ili očekivali.
Promjene iz Washingtona idu toliko daleko da
najviši državni vrh SAD veće probleme vidi u liberalnim režimima demokratske
Evrope!?, nego u Rusiji, koja već godinama vodi strašnu agresiju u Ukrajini.
Time se na „Starom kontinentu“ otvara geopolitička „Pandorina kutija“ iz koje bi
moglo pokuljati svašta... i ne samo u Ukrajini.
Govori se o „novim realitetima“ i zagovara
politika rješenja bazirana samo na interesima velikih sila.
Dođe li do toga neće se stati samo na Ukrajini i
to je ono što treba da itekako zabrine zvanično Sarajevo, a što lagano podgrijava
nade Beograda da bi se stari plan sa podjelom BiH mogao zaista i odigrati!
Zapadni analitičari rado pominju Kosovo kao
moguću lokaciju eskalacije, ali onaj pravi - strateški cilj Vučićeve
Srbije i Dodikovog RS-a je BiH i tu ne treba imatati nikakvih zabluda ili
dilelma.
Možda baš zbog statusa Kosova obzirom da
velikosrbijanska politika godinama zastupa i promovira okolo tezu kako bi se
gubitak bivše „južne pokrajine“ navodno morao kompenzirati ne „nekom drugom
mjestu na Balkanu“. Proslava „Sretenja“ u Banja Luci i poruke koje su odaslane
jasno ukazuju i gdje je to „mjesto“, koje bi „zadovoljilo Beograd“ u novoj
prekompoziciji granica uz Evropi, pa samim time i Balkanu.
Zato Schmidtovo „otkrivanje tople vode“ u slučaju
pravog pravnog statusa entiteta u BiH, kao sastavnog dijela države, neće biti
dovoljno.
Ostane li se samo na porukama i saopštenjima
Vučić i Dodik će to razumijeti kao blago prigovaranje na koje se ne
treba previše osvrtati, već treba loviti u mutnom i lobirati u drugom
pravcu.
Podršku Moskve za svoje opasne planove sigurno
imaju, pa će glavni pravac djelovanja biti okrenut prema Washingtonu. Sada kada
se „utvrđuje posao“ i crtaju nove granice, a Trump šalje svoje prijatelje bez
diplomatskog iskustva da „završavaju“ krize po svijetu.
Od svih mogućih tema i problema, kojima bi
se mogao baviti u svom javnom i političkom angažmanu kod kuće – tamo gdje je
najpozvaniji da djeluje - predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić,
je odlučio otići u... Banja Luku!? I to na dva dana! On zna da će to dovesti do
nove krize i baš zato dolazi u BiH.
Dva dana - za dva dobra razloga za odlazak
u pohode Dodiku.
Prvi je skretanje pažnje od njegove ubjedljivo
najveće političke krize od kada upravlja Srbijom i svim njenim resursima, a
drugi je nastavak realizacije projekta suštinskog političko-ekonomskog objedinjavanja
Srbije i dijela BiH.
Za početak u nekakav okvir zajedničke „proslave“
utemeljene na osnovama samoproglašene zajedničke „nacionalne državnosti“, a
kasnije... kada se „stvore okolnosti“ i za nešto puno više.
Državno-pravi prelazak preko Drine i
komadanje BiH!
I zašto baš sada i na ovaj način? Razlog
je jasno čitljiv i tiče se promjena u Bijeloj kući.
Dvojac Vučić-Dodik smatra kako bi Donald Trump
mogao biti njihov partner! Možda ne baš kao neko ko u svemu aktivno učestvuje,
ali sigurno kao neko ko neće pitanjima na Balkanu davati dovoljno veliki
značaj, pa bi se u toj geopolitičkoj gužvi moglo i nešto „ušićariti“.
Upravo zbog toga iz Banja Luke i Beograda (Dodik
i Vučić) ovih dana šalju se neugodno servilne poruke prema Washingtonu čiji je
sadržaj otprilike ovakav:
„Podrži nas Donalde i mi razmišljamo kao ti!“
I jedan i drugi računaju na uspavanost
Washingtona na pitanjima Balkana, ali i poslovičnu zbunjenost i tromost EU u
nadi da će im takva situacija otvoriti vrata za realizaciju odavno zacrtanih
planova. Tu su i stari partneri poput Orbna, Fica, te dijela političkih klasa u
Hrvatskoj i Crnoj Gori, koji opet imaju neke svoje želje i ciljeve.
Sirenskim dozivanjem Trumpa
da se okrene prema Balkanu, Dodik i Vučić pokušavaju jednim metkom ubiti dva
zeca: učvrstiti poljuljani položaj Vučića i Dodika kao „partnera“, te još
uz to i realizovati planove o prelasku preko Drine.
Kako se Vučić doslovno bori za opstanak na
političkoj sceni Srbije, ali regije, treba biti posebno oprezan zbog njegovih
mogućih poteza i kapaciteta da kreira krizu u kojoj će u njegovimn rukama biti i
šibice i vatrogasni aparat.
Dodikov položaj je tek nešto bolji, ali ni on
nema previše razloga vjerovati da je siguran, pa su im se, kao i toliko puta do
sada - interesi poklopili.
Naravno, da to nema nikakve veze sa velikim
nacionalnim temama, već samo sa opstankom na vlasti. Cilj nije samo vladati,
već i sačuvati pozicije pod svaku cijenu kako u javnost ne bi izašli svi „neugodni
papiri“ ili afere.
Zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora (HNS BiH)...
te čudne mješavine NVO organizacije, političke koalicije i neformalnog oblika
vlasti, već odavno su slična kao jaje – jajetu.
Model djelovanja je odavno patentiran i to
na način da „mali“ imaju da slušaju one velike, te da zbog takve poslušnosti budu
nagrađeni pokojim jakim mjestom na izbornim listama.
Nema tu neke velike filozofije ili strategije.
HNS je skrojen kao tijelo preko koga HDZ BiH i Dragan Čović, za
relativno male ustupke, a pod egidom nekakve zaštite vitalnih nacionalnih
interesa „vode posao“ praktički bez bilo kakve ozbiljne političke oporbe.
Studenti iz Srbije uradili su više na demontaži hibridnog
(o)vladavanja sistemom države od strane Aleksandra Vučića i njegove „pretorijanske
garde“, nego svi lideri i liderčići smušene političke opozicije do sada!
Još jednom se pokazalo kako se izvana čvrsta, ali
iznutra do srži trula i korumpirana vlast najbolje može demontirati i
demaskirati suštinski nepolitičkim metodama! Jasnim otporom bez ideoloških
predznaka, ali sa porukom da se puno toga treba i mora mijenjati, jer je problem
postao isuviše očigledan.
