Kakva je to Država u kojoj postoji čak i načelna šansa da bi neki visoki policijski zvaničnici mogli učestvovati u obezbjedjivanju i čuvanju osoba
za koje postoji itekakav osnov sumnje ili čak i neki konkretni dokazi da
su duboko upleteni u kriminal međunarodnih razmjera i značaja!?
Kratko i jasno rečeno – NIKAKVA!
Međutim, šta ukoliko sve to nije samo plod nekakve greške u sistemu
ili pitanje korumpiranih pojedinaca? Šta ukoliko je taj svojevrsni „antisistem“
zapravo onajpravi sistem, koji se samo vrlo vješto krije iza
biznisa, nacionalnih prava, pa i politike?
Eeeee, onda smo svi skupa u jako velikom... zapravo ogromnom
problemu...ili što bi Balašević kazao... „na putu za Honduras ili
Kaunas“.
Još do prije nekoliko mjeseci raznorazni „stručnjaci i analitičari“ su
nas uvjeravali da radije vjerujemo njihovim šupljim procjenama ponašanja i
djelovanja Milorada Dodika - nego svojim očima i ušima!
Glavna teza tih navodno dobro obaviještenih zvaničnika i
javnih osoba je bila da je Dodik zapravo retoričar i taktičar, koji pravi
puno buke okolo, ali da iza svega toga ne stoje nikakve... do kraja konkretne
namjere.
Tvrdilo se i da je Dodik samo vješt politički trgovac, pa čak
i da nije nikakav nacionalista (!?), jer nacionalizam samo koristi da
bi riješio svoje probleme i pridobio birače.
Čudo neviđeno na izborima u susjednoj Hrvatskoj! Najveći izborni
gubitnik nije bio niti kandidat na izbornim listama!?
Naravno... pogodili ste... riječ je predsjedniku RH, Zoranu
Milanoviću, koji je izveo neviđenu ustavno-pravnu vratolomiju samo da bi
iz fotelje aktuelnog predsjednika nekako zasjeo na buduću poziciju jakog premijera.
Prešao s Pantovčaka na Markov trg.
Imao je, prema vlastitom priznanju, lukav plan, koji je jedno
kratko vrijeme čak i funkcionirao, ali onda se sve jednostavno prelomilo.
Prostor političke borbe Milorada Dodika je poprilično sužen. Banja
Luka, Beograd, Moskva, Budimpešta i... Mostar – to su te destinacije na koje
Dodik još uvijek može doći i pričati svoju priču.
Bez ikakvih propitkivanja... čak i uz određeni stepen ohrabrivanja
kako je na pravoj strani, te da samo treba da nastavi, a rezultati će
doći.
Šetnja Dodika i Vučića po bespućima mostarskog Sajma tokom
koje su međusobno razmjenjivali komplimente, rugali se novinarima i medijima,
ali i otvoreno negirali genocid u Srebrenici – sramota je za Mostar, ali
ponajprije za one, koji su im i omogućili ovakvu platformu za javno djelovanje.
Sada kada su suočeni sa teškim pitanjima i izozvima.
Ništa nije slučajno, pa ni Dodikovo i Vučićevo „paradiranje“ po Sajmu
i Mostaru. Ništa, pa ni nategnuti osjećaj nekakvog političkog glamoura
bez realnog pokrića nije mogao sakriti činjenicu da se u Mostaru skupila ekipa,
kojoj polako, ali sigurno – curi političko vrijeme.
Sajam ili bolje reći politički forum je puno toga započeo i imao
namjeru pokazati, a na kraju se nije dogodilo ništa osim sramote.
Kolege mi iz prve ruke svjedoče kako je bilo čak i pomalo tugaljivo
gledati premijera RH i lidera hrvatskog HDZ-a, Andreja Plenkovića kako uz vrlo
loš govor tijela nastoji nekako zadovoljiti svoje entuzijastične
domaćine, ali i uredno zaobići... ako to ikako moguće - Dodika i Vučića.
Nije bilo niti ostalih regionalnih faca i državnika.
Osim dva odlazeća EU emisara sumnjivih motiva i poslovično zbunjenog
premijera FBiH Nermina Nikšića, koji je uporno pokušavao pojasniti zbog čega će
se neki novi „pregovori“ vladajuće koalcije odvijati iza zatvorenih vrata. Kako
bi se relaksirala situacija.
Kao da se radi o nekakovom problemu lokalnog kućnog savjeta. Imao jeNikšić potrebu i reći kako BiH nema
mehanizme da se zašiti, iako bi to trebao biti njegov primarni posao, zar
ne?
I izostanak diplomata važnih zemalja je bio itekako upadljiv. Čak
nije bilo niti ruskog ambasadora!? Samo probrane ekipe iz
srpsko-hrvatske koalicije objedinjene jasnim partikularnim interesima politike
svršenog čina - i to je to. Pristigle avionima.
Suštinski bio je to jedan tužan skup... plaćen velikim dijelom našim
novcem, da bi se na istom lakonski kopalo po najtežim ranama proteklih ratova
uz lansiranje nekih novih prijetnji. Između dva skupo plaćena šarena štanda mahom državnih preduzeća.
Uz kušanje
probranih vina i delicija u društvu prejako našminkanih hostesa. Preglasnu muziku
sa razglasa i jedno veliko ZAŠTO, koje je poput velikog bijelog slona
visilo u svakoj od sala „Gospodarskog sajma“ u Mostaru.
Sajam je tek počeo, a zapravo je završio istog onog trenutka kada su
se okupljene face razišle... svaka svojim krivudavim putem.
Mrkla beogradska noć uz pokoje pozadinsko svjetlo, bila
je „savršena atmosfera“ za slanje vrlo uznemirujućih poruka Milorada Dodika i
Aleksandra Vučića.
Kao da je sve to već ranije pažljivo režirano kako bi se dodatno
pojačao dramski efekt objave otrovnog političkog sadržaja, koji
je najjasnije do sada pokazao šta su prave namjere srbijanskog predsjednika i
predsjednika BH entiteta RS – Milorada Dodika.
Nije tu bilo previše novoga što u nekim ranijim prilikama nismo
već čuli, ali je bilo skoncentrisano i pažljivo vremenski tempirano
kako bi izazvalo najveću moguću buku.
Srbija i „srpski svet“ su u velikim problemima, pa je neprikosnoveni
vladar (vožd) Srbije i svega ostalog što mu inklinira u regionu - Aleksandar
Vučić smislio... rekao bi njegov kolega u Hrvatskoj Zoran Milanović - „lukavi
plan“.
Otići će do nekog od navodnih najvećih srbijanskih prijatelja
na Zapadu i pokušati kombinacijom lažne kooperativnosti i novca ishoditi izvjesne
koncesije.
Izbor je pao na Pariz i Francusku. Zbog neke globalne impresije Beograda, koja suštinski više ne postoji.
Tamo je srbijanski predsjednik otišao sa izdašnim ponudama za francusku privredu. Želi, poput zvaničnog Zagreba, kupovati francuske borbene avione, ali i
ponuditi ulaganja francuskim kompanijama u srbijansku energetiku.
Svježe
okićen ordenom RS i to „na ogrlici“... mađarski premijer Viktor Orban se u
Banja Luci do kraja otvoreno i uz vrlo pažljivo biranje strane - umiješao
u unutrašnje stvari i odnose u BiH!
I to nakon
što je odlikovanje „na ogrlici“ primio iz ruku Milorada Dodika i uprkos jasnoj
odluci Ustavnog suda BiH, koji je Dan Republike Srpske - u povodu koga se odlikovanje
dijeli - proglasio neustavnim.
I tu nije
stao, te je u cijelu opasnu priču planski uvukao i Srbiju, prema kojoj se,
smatra mađarski premijer, „odnose nepravedno te u Evropi ne prepoznaju da su
Srbi Evropi potrebni“.
„Bez Srba
u EU nema evropske bezbjednosti, bez Srba nema zdrave Unije, bez Srba nema
stabilnosti“ – poručio je Orban.
