IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ima par „uloga“ u kojima se predstavlja u javnosti, ali mu je jedna od dražih... uloga „odlučnog poštenjačine“, koji se stalno bori sa nekakvim - što svjetskim - što lokalnim „zavjerama“ i pri tome... „radi sve da sačuva mir“. Vučićeva taktika je da za njega nepovoljan razvoj događanja u Srbiji ili regionu brzo „pokrije“ nekom izmišljenom temom, koju suštinski sam kreira daleko od očiju javnosti, a onda, u sigurnom medijskom okruženju i pred pažljivo kalibriranim kamerama , sve negira ili relativizira. Po principu... „Ko bre – jel' ja“?

  Mogu li Hrvati u Bosni i Hercegovini, u isto vrijeme!? biti u dva politička stanja ? Stanju konstitutivnog naroda sa svim izvedenim pravima (naslijeđe socijalizma) i dijaspore (naslijeđe višestranačja)? HDZ već decenijama smatra da je ovakva politička dvojnost ne samo moguća - već i poželjna! Ponajviše pragmatična kada treba „sastaviti vlast nakon izbora“. U teoriji (i samo teoriji) lista za dijasporu bi trebala predstavljati Hrvate izvan domovine, ali se od prvog dana (zbog brojnosti) znalo da će to biti mjesta samo za političke predstavnike konstitutivnih Hrvata u BiH ili još jasnije rečeno za... „sestrinski HDZ“.  

  Da budem do kraja iskren... gotovo cijeli angažman „međunarodne zajednice“ se vrti oko uloge i strategijskog pravca djelovanja SAD. Sve ostalo je samo posljedični odjek politike iz Washingtona. Pa i stav Ruske Federacije, koja se sama isključila iz Vijeća za provedbu mira i sada sa strane docira prema procjenama Moskve šta je u datom trenutku odgovarajući stav.   Moskva je generalno i načelno uvijek protiv , ali ostavi prostora i za „fina ugađanja“. Posebno ukoliko se to može nekako uvezati sa ratnim dešavanjima i političkom krizom na istoku Evrope.

  Kada je svojevremeno objavio kako ulazi u izbornu trku za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ispred opozicione grupacije poznate i kao „Petorka“ - Zdenko Lučić nije imao namjeru polemizirati sa ostala dva jaka kandidata: Darjanom Filipović i Slavenom Kovačevićem. Kandidata DF-a i „nasljednika“ Željke Komšića - Lučić uopšte ne doživljava kao legitimnog kandidata , dok je u slučaju Filipovićke i on sam od početka shvatio da je njen politički legitimitet suštinski ograničen i „projektiran“. Zbog toga se Lučić odmah i bez pardona okrenuo prema onome, koji se suštinski o svemu pita , a to je naravno lider HDZ BiH i HNS BiH – Dragan Čović.

  SAD gledaju na EU kao neku vrstu saveznika, ali i globalnog suparnika i to nije samo stav aktuelne američke administracije! Pristup Dolanda Trumpa odnosima prema Evropi je samo puno manje diplomatski od uobičajnog, ali je suština – ista. Razlika je u stilu i načinu provođenja strategije „uklinjavanja“ u Evropi, ali ne i u najvažnijim ciljevima. Teza o „novoj“ i „staroj“ Evropi dogodila se davno prije Donalda Trumpa... u vrijeme čvrste vladavine Georgea Busha (mlađeg), kada je njegov utjecajni državni sekretar, Donald Rumsfeld, u trenutku tadašnje (ne)podrške ratu u Iraku (2003.) iznio tu „tezu“, koja suštinski podgrijava (stare) podjele u Evropi i EU, te sugeriše na različitost interesa .

  Na ovdašnjoj političkoj sceni sve je nekako relativno i podložno promjenama, osim jedne političke „konstante“, a to su bliski politički odnosi lidera SNSD-a i HDZ-a – Milorada Dodika i Dragana Čovića. Odnosi su to koji su odavno prevazišli granice klasičnih političkih veza i ušli su duboko u prostor dobro uštimane pragmatične koalicij e, koju ne mogu uzdrmati nikakve „nesuglasice“ ili „teške riječi“. Preko svega se nekako pređe! Zašto?

  Politički savez SNSD-a i HDZ-a, te u širem smislu Beograda i Zagreba, čini se kao da je okončan ili barem doveden na ostatke ostataka , nakon najnovijeg „sijela u Beogradu“ na kome je Milorad Dodik (SNSD) objavio kakao je Republika Srpska “suštinski ugrožena vojnim savezom Hrvatske, Albanije i „samoproglašenog Kosova“. Dodik je dodao i kako ovaj savez “usmjeren protiv srpskog naroda”. Osim što ovo znači definitivno pucanje odnosa na relaciji Dodik-Čović, sastanak sa Vučićem u Beogradu i iznesene ocjene o „ugroženosti Srba u BiH“ treba tumačiti kao otvoreno negiranje suvereniteta BiH.

Ona se zove Darijana Filipović i živi je „dokaz“ kako mladi ljudi itekako mogu uspjeti u burovitim političkim i javnim vodama u BiH. Doduše... uz iskaznicu „odgovarajuće“ političke stranke i podršku s vrha . U manje od deset godina Filipovićka je (i sestra joj) uspjela da od anonimne stranačke aktivistice (iz provincije) dogura do najvažnijih stranačkih, političkih i državnih funkcija. I sve to je učinila u potpunoj tišini!? Ne mislim u prenesenom, nego u doslovnom značenju.

  U političkoj ličnosti dugovječnog mađarskog premijera, Viktora Orbana, „prelomili“ su se neki od strateških interesa SAD, evropskih desničarskih pokreta i Ruske Federacije! Svako ima svoje razloge zbog kojih je baš Orban njihov „Trojanski konj“ u Evropskoj uniji. Viktor „svima treba“. Moskva u njemu vidi svoga „igrača“, koji je i doslovno „informiše“ o svim tajnama iz Bruxellesa i planiranim strategijama, dok za Washington Orban korisna „krtica“, čiji je zadatak da slabi evropsko jedinstvo koristeći institut potrebe opšteg konsenzusa o najvažnijim odlukama. Evropskim „novim radikalima“ Orban je dokaz da se može i da vlast nije tako daleko kako se čini.