IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Da je Milorad Dodik lažni „socijaldemokrata“... znali smo odavno. Nije ga bilo teško prokužiti ... spoznati da se radi o nepatvorenom nacionalisti, koji je u mnogim segmentima ideologije i prakse pravazišao čak i svoje prave uzore ... dokazane ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Međutim, to nije bio kraj Dodikove „transformacije“, jer nas je ovih dana Mile uveo u šovinstički dio svoje (do juče) dobro skrivene političke ličnosti. Doduše, dalo se to naslutiti i ranije kada je uporno i bez zadrške Bošnjake u baš svim svojim javnim nastupima podrugljivo nazivao „muslimanima“, svodećih ih tek na vjersku grupu i oduzimajući im pravo na vlastito nacionalno određenje... a time i na državu. A sada je otišao i korak dalje!

  Dugogodišnje razumijevanje politike u BiH kao načina kontrole, ali i zloupotrebe JAVNOG NOVCA – počinje poprimati oblik egzistencijalne prijetnje kako samoj državi tako i svim njenim građanima (bez obzira na ime i prezime). Iako se stranke i lideri vole „pohvaliti“ zaštitom nekakvih „kolektivnih i nacionalnih prava“ – javna je tajna da se ponajprije brinu o svojim (lično/osobnim) interesima. Brigu brinu o javnim sredstvima... dobro plaćenim pozicijama i sinekurama... gdje je pos'o dobar, a para laka – da parafraziram jednu od poznatijih pjesama iz kataloga prijeratnog Zabranjenog pušenja (Bos ili hadžija).

  Osnovni problemi u politici EU prema BiH su nedosljednost i olako pristajanje na promjenu pravila igre , pri čemu se umjesto dobro poznatih (evropskih) principa instaliraju raznorazni  privremeni aranžmani , koji onda, protokom dovoljnog vremena, postaju stalni modeli ponašanja i djelovanja!   EU tako u BiH provodi politiku, koja je relativno jaka i dosljedna samo na "velikim" riječima, dok su djela - površna i svedena na neki oblik diplomatske forme, koja se može tumačiti na više načina. Zavisno od ugla gledanja . Evropa u BiH to uvijek napravi nekako „okruglo-pa-na-ćoše“... da svako od sudionika može biti „zadovoljan“ i pročitati (samo) nešto što ga zanima, a što će kasnije proglasiti svojom „pobjedom“.

  Koliko je stanje u BiH suštinski apsurdno najbolje svjedoči namjera ovdašnje izvršne vlasti da milionske dugove nastale zbog loše poslovne i svake druge politike onih koji provode secesionističku politiku - treba platiti ta ista država... koju nastoje brutalno rasturiti i razvlastiti!? Iako Milorad Dodik stalno priča okolo kako BiH za njega „nije država“, te da je to „vještačka tvorevina“, koja mu je „nametnuta“ - državni novac rado prima i nema ništa protiv da neko drugi namiri ogromna dugovanja nastala u entitetu RS.   Na taj način Dodik ne samo da godinama bez posljedica politički razvaljuje suverenitet i državnu cjelovitost BiH, već ruši i njene institucije i ekonomsku održivost, jer da se ne lažemo – stotinjak miliona KM nije mali novac. Čak ni za veće i jače ekonomije od BiH.  

  Premijer RH i (što je u ovoj priči jako važno) – lider HDZ-a, Andrej Plenković, (opet) dolazi u Mostar... i to u dvodnevnu posjetu . Formalno, Plenković dolazi kako bi otvorio Mostarski sajam... održao par protokolarnih susreta, te najavio nove projekte pomoći njegove Vlade Hrvatima u BiH ... ali to je samo dio cijele priče . Uoči dolaska u Mostar, Plenković je vrlo znakovito izjavio kako su on i njegova Vlada „veoma zabrinuti“ zbog aktuelnog stanja u susjednoj BiH, te da je "Hrvatska među prvim državama, koje imaju iskren interes za političku i institucionalnu stabilnost Bosne i Hercegovine“.

  Čudne se stvari događaju na Balkanu i u njegovoj okolini! Sindrom militarizacije Evrope prenio se i na ove rovite prostore , što nije neko iznenađenje, ali zato jeste činjenica da članice NATO saveza potpisuju sporazume o „saradnji u odbrani“... sa različitim partnerima!? Ima li NATO savez uopšte nekakvu zajedničku politiku na Balkanu, što bi bilo očekivano obzirom na članstvo u istoj organizaciji ili je i NATO postao „relativan pojam“? Pri tome same članice NATO saveza nisu toliko interesantne kao potpisnice, koliko su zanimljivi njihovi „partneri“. Za Albaniju i Hrvatsku – to je Kosovo, dok je za Orbanovu Mađarsku to – Srbija!?  

  Milorad Dodik se baš trudi biti drčan i optimističan , ali do njegovih ušiju zadnjih dana stižu samo – loše vijesti.   Jedna sustiže drugu... iako je učinio sve da svoje najave o „kraju BiH“ nekako konkretizuje i materijalizira. Opozicija mu puše za vratom ... za najavljeni „novi Ustav“ entiteta RS nema potrebnu većinu, a i SIPA (i dalje) hapsi po „njegovom teritoriju“, iako ju je fol „razvlastio“ i učinio „ilegalnom“. Još jednom se tako pokazalo kako su Dodikovi „jaki potezi“ zapravio iznuđena improvizacija , te da on više djeluje instiktivno, nego planski i strateški. Svojom burnom reakcijom i pretjeranim „političkim granatiranjem“ nakon što je saznao nepravomoćnu presudu Suda BiH, Dodik je samom sebi dodatno zakomplikovao život. Razlika između njegovih želja i realnih opcija postaje sve dramatičnija. On ima sve više projicirane,  a sve manje stvarne moći!

  Pojava tzv. „studentskog pokreta“ u Srbiji je jedan od najvažnijih javnih fenomena, koji se na prostoru bivše Jugoslavije dogodio u zadnjih dvadesetak godina.   Povod je bila tragedija u Novom Sadu, ali je jasno da se ono što je kasnije uslijedilo nije dogodilo tek tako ili kao izraz nekakvog nekontrolisanog bijesa građana . Pad nadstrešnice je bila samo ona zadnja kap , koja je prelila čašu nezadovoljstva i bijesa one „druge Srbije“, koja više nije mogla tek tako zaboraviti još jednu tragediju. Posebno, jer je odmah na početku režim počinio kardinalnu grešku pokušavajući da, prema dobro oprobanom receptu, sve brzo relativizira i na duge staze - amortizira. Laž - uokvirena krupnom korupcijom – bila je previše lako uočljiva da bi se mogla zataškati združenom medijskom paljbom Vučićevih poslušnih medija ili angažmanom njegovih poslušnih kadrova.

  Vjerovatno najveće razočarenje, Milorada Dodika, u njegovoj politici otvorenog secesionizma i pokušaja odvajanja entiteta RS od BiH - stiglo je od onih u čiju je „promjenu ponašanja i djelovanja“ - polagao najveće nade. Od strane SAD i nove Trumpove administracije! Dodik je nakon predsjedničkih izbora u SAD želio stvoriti utisak u domaćoj, ali i regionalnoj javnosti da je sa ponovnim ulaskom Trumpa u Bijelu kuću za njega nastupila neka nova situacija u kojoj, ne samo da neće biti neugodnih sankcija i teških pritisaka, nego će Trump čak i podržati većinu njegovih ideja!? I to zbog navodne „ideološke bliskosti“...

  Sve, osim do kraja jasne poruke SVIMA, da NATO savez neće tolerisati bilo kakve „avanture“ oko intergriteta i suvereniteta BiH, biće „neodgovarajući“ rezultat posjete generalnog sekratara ovog vojnog savaza - Marka Ruttea našoj zemlji! Prije svega, dobro je što Rutte uprkos brojnim izazovima u Evropi i u vrijeme napetih odnosa NATO saveza sa SAD reaguje tako brzo i izlazi „na teren“... ali to ujedno znači da je politička kriza u našoj zemlji vrlo ozbiljna i da to NATO itekako prepoznaje kao realan i opasan problem. Urgentnost situacije u BiH prepoznata je i u relativno brzim diplomatskim reakcijama iz Bruxellesa i Washingtona, ali iskazane zabrinutosti i podrške intergritetu BiH – neće biti dovoljne!